hrvatski

Strukturni indikatori i njihov implikaturni potencijal u govornim činovima jezika brodostrojarske struke

U radu se pokušava odrediti povezanost između sintaktičkih i leksičkih sredstava i pragmatičkog cilja, odnosno ilokucije govornog čina. Leksička i sintaktička sredstva upotrebljavaju se u svrhu modifikacija govornog čina kako bi ili ublažila ili pojačala ilokucijsku snagu govornog čina. Rad se temelji na istraživanju korpusa elektroničke pošte koji se sastoji od stvarnih poruka upravitelja stroja na engleskome jeziku, kao zajedničkom jeziku komuniciranja u brodostrojarskoj struci. U ovome radu bismo kvalitativnom analizom, kroz tzv. bottom-up pristup, analizirali strukturne indikatore te njihov implikaturni potencijal u govornim činovima jezika brodostrojarske struke. U teorijskom se smislu rad oslanja na teoriju govornih činova (Austin 2014, Searle 1991), Altmannovu (1993) teoriju o rečeničnim tipovima čija se semantika može odrediti interpretacijom stava govornika te teoriju o modifikatorima govornog čina (Blum-Kulka 2005). S obzirom na specifičan karakter pisane komunikacije, sredstva kojima se govornici služe kako bi komunicirali ono što žele također će biti specifična. U tom smislu očekujemo snažnije oslanjanje na jezična sredstva za razliku od izvanjezičnih te snažniju ulogu neizravnih govornih činova. U grupi sintaktičkih sredstava očekujemo indikatore poput kondicionalnih rečenica, modalnih glagola, glagolskog vida te markiranost glagolskih vremena, dok kod leksičkih sredstava razlikujemo izravna sredstva poput performativnih glagola i neizravna sredstva u smislu zamjenica, pridjeva, priloga, čestica i drugih diskursnih oznaka koja utječu na snagu iskaza. Na temelju te analize pokušat ćemo odrediti potencijal pojedine kategorije u ovom specifičnom korpusu tekstova, te tako razjasniti odnos jezičnih struktura i kognitivnih procesa.

strukturni indikatori, govorni činovi, implikaturni potencijal, ilokucija

nije evidentirano