hrvatski

Komemorativno tkivo sjećanja ili o utjecaju diskursa kulture sjećanja na stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu unutar romske zajednice u Republici Hrvatskoj

Romsko stanovništvo danas čini jednu od najstarijih i brojnijih manjinskih zajednica u Republici Hrvatskoj. Odnos većinskog stanovništva prema njima često je bio obilježen nasilnim sukobima što je posebice bilo prisutan diskurs u politici državnih i lokalnih vlasti prema njima. Nastojanje za asimilacijom Roma bila je prisutna na hrvatskim područjima, posebice od XVII. st., a svoj vrhunac je imala u genocidnoj politici ustaških vlasti prema njima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Posljedice tog rata za romsko stanovništvo na hrvatskim područjima bile su posebno vidljive na njihovom demografskom stanju, kada je ono brojalo tek nekoliko stotina njih. Socijalističko razdoblje nije omogućavalo organiziranje posebnih komemoracija romskim žrtvama, koje su bile „utopljene“ u službene komemoracije „žrtvama fašističkog terora“. Unatoč tome, novoorganizirane romske organizacije započele su od 1970-ih sa pojedinačnim i nesustavnim komemorativnim obilježavanjima stradanja svojih sunarodnjaka. Sa osnivanjem Republike Hrvatske i dalje je pitanje komemoracije romskih žrtva bilo potisnuto na margine službenih obraza kulture sjećanja na žrtve u Drugom svjetskog ratu. Odnos prema ovome tek se mijenja početkom ovog stoljeća, kada Romima biva službeno priznat status nacionalne manjine što je dodatno potaknulo njihovo međusobno civilno (nevladino) organiziranje. Posebno je značajno istaknuti ulogu romskog zastupnika Veljka Kajtazija u Hrvatskom saboru, koji je sa nekoliko romskih nevladinih organizacija započeo od 2012. organizirati službene komemoracije romskim žrtvama. U izlaganju će se posebice osvrnuti na pitanja odnosa službenih hrvatskih vlasti prema pitanju komemoriranju romskih žrtava, istodobno se osvrćući i na utjecaj ovih komemoracija na organiziranje i kulturno – političko djelovanje romskih organizacija.

Romi, Drugi svjetski rat, stradanje, komemoracije.

The Roma population is one of the oldest and numerous minority communities in the Republic of Croatia. The relation of the majority population towards them was often marked by violent conflicts and there was a assimilation discourse in the policies of the state and local authorities towards them. Attempts to assimilate Roma were present in Croatian areas, especially since the 17th Century and its peak was in the genocidal policies of the Ustaša authorities towards them during the Second World War. The consequences of this war for the Roma population in Croatian areas were particularly noticeable in their demographic state, when it numbered only a few hundred in 1948 Public conscription. The socialist period did not allow for special commemoration of Roma victims who were “drowned” in the official commemoration of “victims of fascist terror”. Nonetheless, newly organized postwar Roma organizations have started since the 1970s with individual commemoration of Roma war victims. After establishing the Republic of Croatia at the beginning of the 1990ies, the issue of commemoration of Roma victims has been pushed to the margins of the official culture of memory of the victims of