hrvatski

Eksplicitna verbalna ironija i sredstva njezina signaliziranja u novinarskom stilu srpskog i hrvatskog jezika

Predmet analize je intencionalna verbalna ironija eksplicitnog tipa, s posebnim naglaskom na utvrđivanju sredstava njezina označavanja u novinarskom stilu srpskog i hrvatskog jezika. U prvom dijelu rada predstavlja se problem uspostavljanja opće definicije verbalne ironije, njezina obilježja i tipologija s obzirom na sredstva i medije njezina izražavanja. Središnji dio rada bavi se utvrđivanjem signalizatora ironije u srpskom i hrvatskom jeziku, što se želi postići analizom sadržaja korpusa novinskih tekstova na danim jezicima. Izbor takvoga korpusa zasniva se na pretpostavci da usmjerenost diskursa širokoj, lokutoru nepoznatoj publici (s kojom on kao autor novinskog teksta ne uspostavlja izravni kontakt) iziskuje eksplicitnije verbalno signaliziranje ironije nego što je to slučaj u neposrednoj govornoj situaciji, koja otvara mogućnost njezina signaliziranja govornom intonacijom, mimikom, govorom tijela i drugim neverbalnim sredstvima. Na koncu se donosi zaključak o rezultatima provedenog istraživanja te o primjenjivosti aktualnih tumačenja verbalne ironije u analizi korpusa.

pragmatika ; verbalna ironija, srpski jezik, hrvatski jezik

nije evidentirano