hrvatski

Habsburško naslijeđe Josepha Rotha na primjeru djela "Hotel Savoy" i "Bijeg bez kraja"

Joseph Roth (1894.-1939.), austrijski romanopisac i novinar židovskog porijekla, usredotočuje se u svojim romanima „Hotel Savoy“ (1924.) i „Bijeg bez kraja“ (1927.) na opis povratka vojnika i ratnih zarobljenika iz Prvog svjetskog rata. Nakon propasti njihove države, Habsburškog Carstva, ti ljudi bez doma i domovine osjećaju melankoličnu nostalgiju za starim, zlatnim dobom življenja u Austro- Ugarskoj Monarhiji. Likovi, od kojih su većina Židovi, u hotelu („Hotel Savoy“) vide zamjenu za istinski zavičaj ("Heimat"), ali to strašno sjajno mjesto predstavlja lažni štetl, koji nema nikakve veze s njihovim, sada izgubljenim zavičajem u Galiciji, u istočnom dijelu Carstva. U postimperijalnom razdoblju nakon 1918. godine „habsburški mit“ prikazan je preko Franza Tunde („Bijeg bez kraja“). Njegov nemir i bezzavičajnost podsjećaju na značajke Vječnog Žida, koji kao i gotovo svi ostali likovi u ovim Rothovim djelima nalikuju Lutajućem Židovu, jer putuju s Istoka na Zapad i žale za sretnom prošlošću u multinacionalnoj državi.

Joseph Roth, Hotel Savoy, Bijeg bez kraja, štetl, Austro-Ugarska Monarhija, Vječni Židov, postimperijalno razdoblje

nije evidentirano