hrvatski

"Biti čovjek naprosto..." Propitivanje identiteta kao korak u suočavanju s prošlošću

Kraj 20. stoljeća i početak 21. u njemačkoj književnosti obilježila su i neka značajna ostvarenja etabliranih autora u kojima se propituje vlastiti identitet, ali koja služe kao primjer propitivanja europskog identiteta u svjetlu promjena u prošlosti posebice nakon 2. svjetskog rata. Jedan je takav roman Die Vertreibung aus der Hölle austrijskog pisca Roberta Menassea. Austrija je pak u kontekstu suočavanja sa svojom prošlošću specifičan primjer obzirom na kašnjenje s kojim se taj proces odvija, u usporedbi s Njemačkom. Istovremeno su primjetne paralele s Hrvatskom, pa su tako prisutne i u književnosti. U ovom će se radu stoga usporediti potraga za identitetom u navedenom romanu austrijskog pisca s nagrađivanim romanom Zavičaj, zaborav hrvatskog autora njemačkih korijena Ludwiga Bauera. Oba romana kroz žanr historiografske metafikcije progovaraju o vrlo osobnim propitivanjima identiteta. U oba slučaja riječ je o potisnutoj, odnosno namjerno skrivenoj etničkoj pripadnosti glavnih likova, njihovoj kasnoj spoznaji o toj vrlo intimnoj odrednici i načinu na koji ona potom utječe na njihov identitet odnosno na koji naknadno propituju vlastite postupke i postupke drugih u kontekstu etničke pripadnosti i identiteta. Iz vidljivih sličnih problemskih tematika proizlazi da su oba književna ostvarenja vrlo egzemplarna za određujuće povijesne događaje iz 20. i 21. stoljeća i za kulturno pamćenje cijelih naroda.

književnost, etnička pripadnost, identitet, Doba mjedi

nije evidentirano