hrvatski

Aksiološko čitanje Kavanjinove Povijesti vanđelske

Aksiološki pristup, odnosno istraživanje vrednovanja tematskog svijeta književnog teksta, primjeren je spjevu Povijest vanđelska Jerolima Kavanjina iz triju razloga. Prvo, aksiološka funkcija teksta, odnosno upućivanje čitatelja na razlikovanje dobra i zla, eksplicitno je, programski, iskazana u tekstu, a ostvarena je uglavnom u angažiranom pripovjedačevu diskurzu. Drugo, pripovjedač vrednuje sve važnije segmente vrlo opsežnog tematskog svijeta djela (ljude prema spolnom, staleškom, profesionalnom i karakternom kriteriju ; povijesne osobe i ljudska znanja ; dijelove šireg dalmatinskog zavičaja, političke, geoklimatske i ehatološke prostore). Treće, vjerodostojnost i autoritet pripovjedač zajamčeni su unošenjem autobiografskih motiva u tekst te isticanjem njegova božanskog, proročkog nadahnuća, što pridonosi i autoritetu njegovih aksioloških iskaza. Vrednovanje tematskog svijeta književnog teksta realizira se na dvjema razinama: na mikrorazini (aksiološki atributi, pojedini motivi, do razine iskaza) i makrorazini (teme, tekstne cjeline veće od pojedinačnog iskaza). Vrijednosni predznak nekog objekta vrednovanja može biti različit na tim dvjema razinama, a Kavanjinovo djelo puno je takvih primjera (hrana, ženska ljepota, materijalno bogatstvo i sl.). U aksiološkoj je analizi makrorazina nadređena mikrorazini, na njoj se temelji interpretacija tematskog svijeta djela. Analiza Povijest vanđelske na mikrorazini otkriva neke specifičnosti Kavanjinova aksiološkog vokabulara. Najprije, učestalost pojavnica vezanih uz kvantitativno dominantan pojam grijeh za oko 60% je veća od učestalosti pojavnica značenjski suprotnog pojma krepost. Niz pojmova koji već u ranom novovjekovlju, a osobito u suvremenom jeziku, imaju dominantno pozitivne vrijednosne konotacije poput vrlina, smionost, ponos, raskoš, u Kavanjinovu djelu imaju dominantno negativne vrijednosti. S druge strane, pojam oholost, premda dominantno negativno konotiran, ipak ulazi u skup vrijednosno ambivalentnih pojmova, dok su pojmovi levenstvo i delija, u slijedu tradicije južnoslavenske junačke epike, pozitivno konotirani. Istom značenjskom polju pripada više od polovice pojavnica Kavanjinove najčešće animalne metafore orao, dok se negativnom animalnom metaforom zmaj označavaju grijesi, nasilje i Osmanlije. U Kavanjinovu se djelu već pri početku određuju krajnje, apsolutne vrijednosti: apsolutno dobro (Bog) i apsolutno zlo (grijeh koji potječe od vraga). Ostale sastavnice tematskog svijeta, prije svega pojedinačni grijesi, kreposti i geokulturni prostori, podložne su relativnom vrednovanju. No, ono se u tekstu rijetko eksplicitno uspostavlja (primjerice, preferiranje Splita pred Zadrom ; isticanje proždrljivosti i bluda u katalogu grijehova), dok njegovu rekonstrukciju, uspostavljanje "vrijednosnih tablica", uglavnom otežava nesumjerljivost vrijednosnih atributa. Za aksiološku analizu književnog teksta na makrorazini osobito je važno uočavanje triju aksioloških tendencija: dosljednog vrednovanja, vrijednosnih ambivalencije i vrijednosnih kontradikcija. Dosljedno vrednovanje, odnosno pridavanje isključivo negativnih ili isključivo pozitivnih vrijednosnih atributa nekom objektu vrednovanja, u Povijesti vanđelskoj ostvaruje se samo na apsolutnim vrijednosnim krajnostima. Svi drugi segmenti tematskog svijeta podložni su ambivalentnom vrednovanju, no uglavnom je riječ o asimetričnoj ambivalentnosti, tj. izrazitoj prevlasti nekog vrijednosnog predznaka (primjerice, pozitivno vrednovanje uboštva, književnika, svećenika, Dubrovnika, Splita, Mletačke Republike i dr. ; negativno vrednovanje bogatstva, srdžbe, Osmanskog Carstva i dr.). Vrijednosne su kontradikcije razmjerno rijetke u Povijesti vanđelskoj, ali zadiru u aksiološke temelje djela: bogatstvo se katkad hvali i kad izostaje isticanje brige za siromašne ; pohvale Dubrovniku, njegovoj ekonomskoj i vanjskoj politici, također su u suprotnosti s osudom zgrtanja novca i dominantnim antiosmanskim političkim stajalištem. Neke ideje Povijesti vanđelske kompatibilne su s onovremenom moralnom teologijom (sloboda ljudske volje da prihvati ili odbije Božju milost ; obaveza pomaganja siromašnih, spasenje duše djelima a ne isključivo riječima), no time se već iz aksiološke prelazi u ideološku analizu djela.

Jerolim Kavanjin ; Povijest vanđelska ; aksiologija ; ambivalencija ; kontradikcija

nije evidentirano