hrvatski

Digitalna politika: posljedice transformacija kapitalizma

Fenomen lažnih vijesti u posljednjih nekoliko godina postao je predmetom širokog javnog i akademskog interesa. Međutim, u raspravama se vrlo često stvara pogrešan dualizam između "lažnih" i "pravih" vijesti. Naime, "lažna vijest" i ono što bi se moglo nazvati "prava vijest" zapravo su proizvod specifičnih društvenih odnosa u kojima nastaju. Potrebno je stoga razlikovati naturalističke i socijalno konstruktivističke definicije vijesti. Početkom dvadesetoga stoljeća smatralo se da vijest nastaje tek kad određeni događaji poprime definiran i jasan oblik. Drugim riječima, vijest je nešto što se oblikuje u društvu, a novinari o tome samo izvještavaju. Walter Lippmann tvrdio je da se vijest ne razlikuje od brojnih mogućih istina dok ne dostigne status prihvaćene činjenice. S druge strane, vijest se prema Danu Berkowitzu može definirati kao ljudska konstrukcija kojoj karakteristike daje društveni svijet iz kojega proizlazi. Ključno je pitanje koji društveni uvjeti, odnosno društveni odnosi definiraju proizvodnju vijesti. U najširem smislu, sveukupna medijska komunikacija može se, u skladu s određenjem Roberta McChessnyja, definirati kao proizvod sistemskih transformacija kapitalizma s jedne, i demokratskog odlučivanja građana s druge strane. Sistemska transformacija kapitalizma podrazumijeva digitalne monopole podržane financijskim kapitalom, automatizaciju proizvodnje, distribucije i potrošnje te sve veću ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u ekstrakciji podataka i profita iz poluperifernih i perifernih zemalja. O ekonomskim procesima i sistemskim transformacijama kapitalizma bilo je riječi u prethodnom članku. Kada govorimo o vijestima, govorimo o specifičnom medijskom formatu modernog, kasnomodernog i suvremenog doba. Vijesti, u idealnom smislu, omogućavaju političku orijentaciju građanima, donošenje informiranih odluka i sudjelovanje u političkim pitanjima. Uloga medija nezaobilazna je u demokratskim procesima. Međutim, u suvremenom društvu, kao što je poznato iz brojnih empirijskih studija, povjerenje u demokratske institucije i medije sve više opada. Stoga se može zaključiti da se ne radi o tome da smo se odjednom našli u situaciji u kojoj postoje lažne vijesti, već o tome da, kao što tvrde Natalie Fenton i Des Freedman, već dugo živimo u nečemu što se može nazvati lažnom demokracijom. U ovom tekstu govorit ćemo o automatiziranoj distribuciji i potrošnji sadržaja, normativnoj ulozi komunikacije u društvu te redistribuciji ekonomskog viška kao političkim i kulturnim izazovima suvremene demokracije.

Politika, kapitalizam, lažne vijesti

nije evidentirano