hrvatski

Kreiranje ženskog dramskog lika u trilogiji TRI GLAVOSJEKA

Kriza dramskog lika (Abirached) toliko je snažno zatresla modernistički teatar da od toga i suvremena pozornica još uvijek podrhtava i klizi, ali i prepoznaje u tom stanju svoj kreativni potencijal problematiziranjem odnosa između autora, lika, glumca, čitatelja, gledatelja. Cilj ovoga rada, koji se temelji na čitanju trilogije Tri glavosjeka, bio je istražiti načine na koje u ovome dramskom pismu Boris Senker oblikuje svoje dramske likove, kako se ti fiktivni identiteti ostvaruju u govoru, prostoru igre i međudjelovanju, te napose kako se ponašaju spram svijeta katastrofične zbilje i svijeta teatra.U ovoj analizi Senkerove trilogije posebno se istražuju tri ključna elementa na koje se autor oslanja oblikujući svoj dramski krajobraz – književnopovijesni kontekst, istraživanja o ženskom subjektu i problem dramskog pisma i autora – čime se nedvojbeno aludira na horizont čitateljeva ili gledateljeva očekivanja, ali se i distancira od onih izričaja koji istražuju i na pozornicu izravno iznose autorovo ja i njegovu intimu, kao što je to slučaj u (post)dramskom pismu Ivane Sajko.

dramski lik, dramsko pismo, dramski autor, ženski subjekt, katastrofizam

nije evidentirano