hrvatski

Diplomski radovi iz heraldike. Marko Radeljić: Srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika

Pristupnik Marko Radeljić, student Diplomskog studija povijesti – Istraživačkog smjera/Modula srednjovjekovne povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pod mentorstvom doc. dr. sc. Tomislava Galovića diplomski rad pod naslovom Srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika. Obrana diplomskog rada održana je 16. svibnja 2018. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol (predsjednica), doc. dr. sc. Tomislav Galović i izv. prof. dr. sc. Zrinka Nikolić Jakus. Diplomski rad sadrži 92 stranice teksta s 302 bilješke, a opremljen je brojnim slikovnim prilozima te velikom kartom povijesne jezgre grada Šibenika na kojoj su prikazane lokacije kamenih heraldičkih spomenika. Naime, kamena heraldička baština hrvatske obale i otoka predstavlja prvorazredno povijesno vrelo ne samo kao umjetnički – kamenoklesarski izričaj već ponajprije kao dragocjeni izvor za proučavanje povijesti i genealogije plemstva istočnojadranskih komunalnih zajednica. U tome heraldičkom korpusu grad Šibenik predstavlja važno urbano područje koje od 14. do kraja 16. stoljeća čuva brojne kamene grbove koji dosad iako je bilo istraživača – od kojih prvo mjesto bez sumnje zauzima Fridrik Antun Galvni (v. str. 3 – 6 u ovom broju GiZ) svojim djelom o šibenskim grbovima – nisu bili zasebno istraženi i valorizirani. Ovim diplomskim radom to se istraživačko pitanje postavlja u prvi plan i iznose novi rezultati i tumačenja. Šibenik tijekom 14. i 15. stoljeća doživljava svoj veliki razvoj kako na urbanom tako i na društvenom planu. Prvotno utvrda (castrum) sa svojim predgrađem (suburbium) Šibenik se postupno transformira i 1298. godine utemeljenjem biskupije postaje grad – civitas. S druge pak strane, Šibenik po svoj prilici upravo u drugoj polovici 13. stoljeća (oko 1290.) dobiva komunalni statut kojim se regulira svakodnevni život – prava i dužnosti – njegovih stanovnika. Taj najraniji statut nije se sačuvao već ga poznajemo tek po verziji iz razdoblja kada grad dolazi pod mletačku upravu (1322. – 1357.). Važnoj je napomenuti da je uz obvezno mletačko pravo na ovom području vrijedilo i običajno hrvatsko pravo (secundum leges Croatie), a što dovoljno govori o sastavu njegova stanovništva. Na temelju dostupnih izvora, poglavito šibenskih notarskih spisa prikazan je Šibenik od 14. do 16. stoljeća kroz analizu i interpretaciju kamenih grbova povijesne jezgre grada. Grbovima se prilazi metodama tradicionalne heraldike i povijesti umjetnosti u kontekstu vremena i prostora iz kojih potječu. Tako su definirani neki aspekti njihovog uporabnog svojstva i komunikacijske uloge u društvu šibenske komune. Zapažanja i rezultati do kojih je pristupnik došao mogu se sažeti u nekoliko glavnih teza: 1) grbovi mletačkih dužnosnika i šibenskih biskupa mogu se pronaći isključivo na javnim i sakralnim građevinama šibenske komune, 2) lokalno plemstvo isticanje svojih grbova ograničava većinom na svoje privatne posjede. Prva društvena skupina (biskupi, kneževi i ostali dužnosnici) grbovima ističe svoje zasluge i doprinose društvu potvrđujući svoj visoki status dok lokalna elita grbovima simbolički obilježava svoje posjede i, prema riječima pristupnika, ističe privrženost određenoj političkoj strani, čime pak nastoji poboljšati svoj društveni status među stanovništvom. U stilskoj analizi zamijećeni su trendovi u načinu klesanja grbova, a što je pomoglo prilikom njihove identifikacije. Važno je istaknuti da su za potrebe ovoga rada svi priloženi grbovi foto-dokumentirani, te koliko je to bilo moguće – atribuirani i datirani na temelju vlastita uvida i pregleda izvora i literature. Sadržajno se diplomski rad nakon Uvoda sastoji od sedam poglavlja te zaključka. Prvo se obrađuje prostorno-vremenski okvir i metodologija istraživanja, a zatim postanak i razvoj Šibenika do 1412. godine. Središnje poglavlje rada Srednjovjekovni kameni grbovi šibenske komune u kontekstu urbanog razvoja grada sadrži deset podcjelina: 1. Grbovi na tvrđavi sv. Mihovila, 2. Grbovi u suburbiju, 3. Grbovi unutar perimetra srednjovjekovnih šibenskih zidina, 4. Grbovi crkve i samostana sv. Frane, 5. Grbovi na crkvi Sv. Barbare, 6. Grbovi katedrale sv. Jakova, 7. Grbovi Biskupske palače, 8. Grbovi na gradskoj loži, 9. Grbovi na crkvi sv. Ivana i 10. Grbovi Nove crkve i Bratovštinske dvorane. Zasebno se obrađuje Srednjovjekovni grb šibenske komune. Radu je priložena i vrlo korisna i dobro izrađena Karta povijesne jezgre s rasporedom grbova, tj. karta s ucrtanim lokacijama svih obrađenih grbova i pripadajućom legendom. Zadnja dva poglavlja donose analizu kamenih grbova grada Šibenika te pregled šibenskih obitelji u kamenoj heraldičkoj baštini grada. Na kraju rada nalaze se zaključak, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te bibliografija. Ovaj diplomski rad predstavlja izvorno i izvrsno istraživanje šibenske heraldičke baštine u kamenu. U toj baštini grbovi su definirani kao odraz društvenog statusa pojedinca i obitelji te kao sredstvo simboličke komunikacije. I na kraju još tri važne informacije. Prije same obrane ovog diplomskog rada Radeljić je imao zapaženo izlaganje na međunarodnoj medievističkoj konferenciji Between Three Seas: Borders, Migrations, Connections (Third Biennial Conference of the Medieval Central Europe Research Network /MECERN/) održanoj u Zagrebu od 12. do 14. travnja 2018. godine. Tu je sudjelovao s posterom na temu The Stone Coat of Arms of Medieval Šibenik. Vrlo uspješno je prezentirao svoju temu i odgovarao na brojna pitanja u diskusiji. Kolega Radeljić prijavio se na pozivni natječaj te osvojio studentsku stipendiju Međunarodne heraldičke akademije (Académie internationale d'héraldique – AIH) za sudjelovanje na 33. međunarodnom kongresu genealoških i heraldičkih znanosti u francuskom gradu Arrasu (v str. 32 – 33 u ovom broju GiZ). Zbog toga je nagrađen i dodatnom stipendijom HGZD-a jer je ujedno bio njegov predstavnik na Kongresu. Najzad, upravo preko HGZD-a Radeljić se prijavio na natječaj Ministarstva kulture Republike Hrvatske – Nacionalni projekt Hrvatska kulturna baština (Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe) s projektom Digitalizacija kamene heraldičke baštine grada Šibenika. Radeljić radi i na izradi mobilne aplikacije za pametne telefone koja bi se mogla koristit u turističke svrhe u gradu Šibeniku s ciljem upoznavanja njegove povijesne i heraldičke baštine.

diplomski radovi iz heraldike, Marko Radeljić, srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika

http://hgzd.hr/hr/

engleski

Graduate Theses in Heraldry. Marko Radeljić: Mediaeval Stone Coats of Arms of the City of Šibenik

Pristupnik Marko Radeljić, student Diplomskog studija povijesti – Istraživačkog smjera/Modula srednjovjekovne povijesti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pod mentorstvom doc. dr. sc. Tomislava Galovića diplomski rad pod naslovom Srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika. Obrana diplomskog rada održana je 16. svibnja 2018. pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Mirjana Matijević Sokol (predsjednica), doc. dr. sc. Tomislav Galović i izv. prof. dr. sc. Zrinka Nikolić Jakus. Diplomski rad sadrži 92 stranice teksta s 302 bilješke, a opremljen je brojnim slikovnim prilozima te velikom kartom povijesne jezgre grada Šibenika na kojoj su prikazane lokacije kamenih heraldičkih spomenika. Naime, kamena heraldička baština hrvatske obale i otoka predstavlja prvorazredno povijesno vrelo ne samo kao umjetnički – kamenoklesarski izričaj već ponajprije kao dragocjeni izvor za proučavanje povijesti i genealogije plemstva istočnojadranskih komunalnih zajednica. U tome heraldičkom korpusu grad Šibenik predstavlja važno urbano područje koje od 14. do kraja 16. stoljeća čuva brojne kamene grbove koji dosad iako je bilo istraživača – od kojih prvo mjesto bez sumnje zauzima Fridrik Antun Galvni (v. str. 3 – 6 u ovom broju GiZ) svojim djelom o šibenskim grbovima – nisu bili zasebno istraženi i valorizirani. Ovim diplomskim radom to se istraživačko pitanje postavlja u prvi plan i iznose novi rezultati i tumačenja. Šibenik tijekom 14. i 15. stoljeća doživljava svoj veliki razvoj kako na urbanom tako i na društvenom planu. Prvotno utvrda (castrum) sa svojim predgrađem (suburbium) Šibenik se postupno transformira i 1298. godine utemeljenjem biskupije postaje grad – civitas. S druge pak strane, Šibenik po svoj prilici upravo u drugoj polovici 13. stoljeća (oko 1290.) dobiva komunalni statut kojim se regulira svakodnevni život – prava i dužnosti – njegovih stanovnika. Taj najraniji statut nije se sačuvao već ga poznajemo tek po verziji iz razdoblja kada grad dolazi pod mletačku upravu (1322. – 1357.). Važnoj je napomenuti da je uz obvezno mletačko pravo na ovom području vrijedilo i običajno hrvatsko pravo (secundum leges Croatie), a što dovoljno govori o sastavu njegova stanovništva. Na temelju dostupnih izvora, poglavito šibenskih notarskih spisa prikazan je Šibenik od 14. do 16. stoljeća kroz analizu i interpretaciju kamenih grbova povijesne jezgre grada. Grbovima se prilazi metodama tradicionalne heraldike i povijesti umjetnosti u kontekstu vremena i prostora iz kojih potječu. Tako su definirani neki aspekti njihovog uporabnog svojstva i komunikacijske uloge u društvu šibenske komune. Zapažanja i rezultati do kojih je pristupnik došao mogu se sažeti u nekoliko glavnih teza: 1) grbovi mletačkih dužnosnika i šibenskih biskupa mogu se pronaći isključivo na javnim i sakralnim građevinama šibenske komune, 2) lokalno plemstvo isticanje svojih grbova ograničava većinom na svoje privatne posjede. Prva društvena skupina (biskupi, kneževi i ostali dužnosnici) grbovima ističe svoje zasluge i doprinose društvu potvrđujući svoj visoki status dok lokalna elita grbovima simbolički obilježava svoje posjede i, prema riječima pristupnika, ističe privrženost određenoj političkoj strani, čime pak nastoji poboljšati svoj društveni status među stanovništvom. U stilskoj analizi zamijećeni su trendovi u načinu klesanja grbova, a što je pomoglo prilikom njihove identifikacije. Važno je istaknuti da su za potrebe ovoga rada svi priloženi grbovi foto-dokumentirani, te koliko je to bilo moguće – atribuirani i datirani na temelju vlastita uvida i pregleda izvora i literature. Sadržajno se diplomski rad nakon Uvoda sastoji od sedam poglavlja te zaključka. Prvo se obrađuje prostorno-vremenski okvir i metodologija istraživanja, a zatim postanak i razvoj Šibenika do 1412. godine. Središnje poglavlje rada Srednjovjekovni kameni grbovi šibenske komune u kontekstu urbanog razvoja grada sadrži deset podcjelina: 1. Grbovi na tvrđavi sv. Mihovila, 2. Grbovi u suburbiju, 3. Grbovi unutar perimetra srednjovjekovnih šibenskih zidina, 4. Grbovi crkve i samostana sv. Frane, 5. Grbovi na crkvi Sv. Barbare, 6. Grbovi katedrale sv. Jakova, 7. Grbovi Biskupske palače, 8. Grbovi na gradskoj loži, 9. Grbovi na crkvi sv. Ivana i 10. Grbovi Nove crkve i Bratovštinske dvorane. Zasebno se obrađuje Srednjovjekovni grb šibenske komune. Radu je priložena i vrlo korisna i dobro izrađena Karta povijesne jezgre s rasporedom grbova, tj. karta s ucrtanim lokacijama svih obrađenih grbova i pripadajućom legendom. Zadnja dva poglavlja donose analizu kamenih grbova grada Šibenika te pregled šibenskih obitelji u kamenoj heraldičkoj baštini grada. Na kraju rada nalaze se zaključak, sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku te bibliografija. Ovaj diplomski rad predstavlja izvorno i izvrsno istraživanje šibenske heraldičke baštine u kamenu. U toj baštini grbovi su definirani kao odraz društvenog statusa pojedinca i obitelji te kao sredstvo simboličke komunikacije. I na kraju još tri važne informacije. Prije same obrane ovog diplomskog rada Radeljić je imao zapaženo izlaganje na međunarodnoj medievističkoj konferenciji Between Three Seas: Borders, Migrations, Connections (Third Biennial Conference of the Medieval Central Europe Research Network /MECERN/) održanoj u Zagrebu od 12. do 14. travnja 2018. godine. Tu je sudjelovao s posterom na temu The Stone Coat of Arms of Medieval Šibenik. Vrlo uspješno je prezentirao svoju temu i odgovarao na brojna pitanja u diskusiji. Kolega Radeljić prijavio se na pozivni natječaj te osvojio studentsku stipendiju Međunarodne heraldičke akademije (Académie internationale d'héraldique – AIH) za sudjelovanje na 33. međunarodnom kongresu genealoških i heraldičkih znanosti u francuskom gradu Arrasu (v str. 32 – 33 u ovom broju GiZ). Zbog toga je nagrađen i dodatnom stipendijom HGZD-a jer je ujedno bio njegov predstavnik na Kongresu. Najzad, upravo preko HGZD-a Radeljić se prijavio na natječaj Ministarstva kulture Republike Hrvatske – Nacionalni projekt Hrvatska kulturna baština (Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe) s projektom Digitalizacija kamene heraldičke baštine grada Šibenika. Radeljić radi i na izradi mobilne aplikacije za pametne telefone koja bi se mogla koristit u turističke svrhe u gradu Šibeniku s ciljem upoznavanja njegove povijesne i heraldičke baštine.

Graduate Theses in Heraldry, Marko Radeljić, Mediaeval Stone Coats of Arms of the City of Šibenik

http://hgzd.hr/hr/