hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (14): Fridrik Antun Galvani (1822. – 1890.)

Političar, književnik, povjesničar i heraldičar Fridrik Antun Galvani (tal. Federico Antonio /Niccolò/ Galvani) rođen je 6. XII. 1822. u Šibeniku. Potječe iz obitelji talijanskog podrijetla koja se u Šibenik n as tan ila zb o g trg o v ačk ih r azlo g a. Školovanje pohađa i završava u rodnom gradu, a doktorat iz prava stječe u Padovi 1849. godine. Nakon povratka u Šibenik cijeli je radni vijek obavljao javnobilježničku službu (od 1851. do 1890.). Jedan je od najistaknutijih dalmatinskih, tj. šibenskih, autonomaša – političara koji se bore protiv ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom te se suprotstavljaju uvođenju hrvatskog jezika u škole. Bio je zastupnik u Kuriji gradova Dalmatinskoga sabora (1861. – 1867.) u Zadru. U nekoliko navrata u razdoblju od 1863. do 1872. godine prisjednik je i upravitelj šibenske općine. Utemeljio je 1886. godine i bio prvi predsjednik Società Operaria di Mutuo Soccorso (Talijansko radničko društvo za pomoć). Ravnatelj je i Società del Casino (Talijanska čitaonica) u Šibeniku. Surađivao i svojim tekstovima bio prisutan u autonomaškim političkim i kulturnim glasilima: La Dalmazia (Dalmacija), La Voce dalmatica (Dalmatinski glas) i Annuario dalmatico (Dalmatinski godišnjak). Poznavao je hrvatski, latinski i (staro)grčki jezik te se bavio i književnim radom pišući pjesme i drame. Tiskao brošuru Una lezione. Frammenti di cronaca cittadina (Pouka. Fragmenti gradske kronike), Sebenico, 1870., koja sadrži izvadak njegova govora u pokrajinskom Dalmatinskom saboru 18. IV. 1861. o (protivljenju) sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, potom izvadci iz zadarskih novina Nazionale (br. 25, 27 i 29) te spor vezan uz jedan napad u Čitaonici u Šibeniku. U javnim i privatnim arhivima te knjižnicama Šibenika, Zadra, Raba i Venecije istraživao povijest svoga grada te pisao o različitim šibenskim povijesnim temama. No, najviše ga je zaokupljala heraldička baština, genealogija i povijest plemstva. Godine 1880. sastavio je za internu uporabu Stemmi di famiglie nobili venete, compilato per proprio uso da F. A. Galvani (Grbovi venecijanskih plemićkih obitelji, sastavljeno za vlastite potrebe od F. A. Galvanija), a što je zapravo bila predradnja za njegovo glavno djelo Il Re d'armi di Sebenico con illustrazioni storiche (Ilustrirani opis grbova grada Šibenika). Objavljeno je u dva sveska u Veneciji, u tiskari Pietra Naratovicha. Prvi svezak je tiskan godine 1884. (iako na unutarnjoj naslovnici stoji „1883.“ godina što nije ispravno jer se u tekstu knjige navodi npr. 1884. godina kao godina smrti jedne osobe ili se citira Annuario dalmatico, Zara, 1884.), a sadrži str. 1-240 te Errata – Corrige (1 str.). Drugi svezak također je tiskan u istoj tiskari i iste (1884.) godine (no, postoje tiskane i vanjske korice knjige koje nose godinu „1885.“, a što ipak ne odgovara stvarnoj godini tiska knjižnog bloka, tj. 1884.), a sadrži str. 1-109 i dodatak u kojem se nalazi 23 (većinom) kolorirane table šibenskih grbova izrađenih u litografiji D. Bonmassari u Veneciji. U Il Re d'armi di Sebenico Galvani je obradio i opisao grbove grada Šibenika davši im heraldičkogenealoški i povijesni kontekst. Na početku se knjige nalazi predgovor (Al Lettore) datiran u Šibeniku 30. lipnja 1883. godine. Nakon toga dolazi poglavlje u kojem se iznosi kratka povijest grada Šibenika (Citta) te periodizacija njegove političke i crkvene povijesti (Epoche della storia civile ed ecclesiastica di Sebenico) od 700. (Galvani vrlo nekritički smatra da je grad tada utemeljen) do 1878. godine. Slijedi dosta temeljita obrada grbova šibenskih biskupa (Vescovi) uz donošenje podataka o svakom od njih i to u rasponu od 1274. (tada još Šibenske biskupije nema) do 1876. godine, tj. do biskupa Antuna Josipa Fosca. Potom Galvani obrađuje ukupno 60 plemićkih obitelji (Nobili) od Andreis do Zuriatich, Na kraju prvog sveska nalaze se ispravci i dopune (Rettifiche e aggiunte). U drugom svesku opisani su grbovi nepoznate ili nesigurne atribucije (Stemmi di appartenenza ignota o incerta). Zatim slijede grbovi mletačkih (Veneti) kneževa, kapetana i zapovjednika tvrđava. Ovom dijelu također je pridodano zasebno poglavlje o ne atribuiranim grbovima. U dodatku (Appendice) doneseni su opisi kraljevskih, kneževskih i provincijskih grbova (npr. Albania, Bosnia, Croazia, itd.) te drugih plemićkih obitelji (tzv. Nobili forestieri) iz Dalmacije i drugdje (npr. knezovi Bribirski), a koje su povezane sa Šibenikom. Na kraju ovoga sveska dolaze heraldičke table (T. I – XXIII). Il Re d'armi di Sebenico djelo je p o d j e d n a k o h e r a l d i č k o , a l i i genealoško te povijesno zbog brojnih podataka koji se donose o šibenskim plemićkim obiteljima i njihovim istaknutima pojedincima. Također donosi i tekstove natpisa (većinom na latinskom te pojedine na talijanskom jeziku) s pročelja zgrada ili drugih spomenika u Šibeniku. Nakon objave djelo Il Re d'armi di Sebenico imalo je „zapažene odjeke u dalmatinskoj, talijanskoj i austrijskoj znanstvenoj javnosti, a iscrpnije je prikazano u šibenskom crkvenom glasilu Folium dioecesanum (1886, 2–4)“ (Lovorka Čoralić). Jedan od najboljih znalaca šibenske povijesti don Krsto Stošić ovako je ocijenio Galvanijev životni rad: „U ovom djelu, kakvim bi se mogli ponositi i veći gradovi, pisac je objektivno, iznio povijest plemića i njihove grbove u Šibeniku“ (1936.). Prema ocjeni Milivoja Zenića „ova knjiga, kao vrhunski domet onodobna tiskarska umijeća, i danas plijeni izvanrednom grafičko-likovnom opremom, posebice brojnim ilustracijama s koloriranim crtežima grbova šibenskih plemićkih obitelji“ – odnosno – „Galvanijevo heraldičko djelo i danas je najiscrpniji izvor za poznavanje grbova šibenskog plemstva i zacijelo jedna od najljepših šibenskih tiskanih knjiga“ (2002.). G a l v a n i j e p i s a o i o J u r j u Dalmatincu temeljem svoga djela Il Re d'armi di Sebenico („Maestro Giorgio, architetto della Cattedrale di Sebenico, e i di lui discendenti“, Annuario dalmatico I (1884): 1-8). Napisao je i kratku povijest Šibenika (Storia di Sebenico) te prikazao njegovu upravu i različite gradske službe (Cariche civiche). To mu je posmrtno tiskano zalaganjem prof. Vincenza/Vicka Miagostovicha („Memorie di Sebenico. Scritti inediti“, Il Nuovo cronista di Sebenico 4/1896 (1896): 132-143 ; 5-6/1897-1898 (1898): 188-225). Objavljen mu je i tekst o šibenskim knezovima i rektorima, tj. njihov popis: „Conti e rettori di Sebenico detti poi Conti e Capitani. Serie cronologica documentata tratta da un'opera araldica inedita“ (Il Nuovo cronista di Sebenico 5-6/1897-1898 (1898): 72-105). U rukopisima su mu ostali rodoslovi šibenskog plemstva (Divnić i dr.). Iako talijanskog podrijetla i talijanskog nacionalnog osjećaja te djelovanja Galvanija ubrajamo u istaknute heraldičare hrvatskog povijesnog područja, a koji su se tijekom svoga života i radnog vijeka bavili heraldičkom baštinom – u ovome s l u č a j u d r e v n o g a h r v a t s k o g kraljevskoga grada Šibenika i svih njegovih stanovnika. F. A. Galvani umro je u Šibeniku 19. XI. 1890. godine. Njegova rukopisna o s t a v š t i n a ( d i o j e b i o k o d V. Miagostovicha u Šibeniku, a zatim u G o r i c i j i / G o r i z i a , I t a l i j a / k o d G i o v a n n i j a M i a g o s t o v i c h a i nasljednika) sadrži i pojedine spise (odnesene) iz šibenskog Gradskog poglavarstva (napose Odluke vijeća plemića, tzv. Il libro rosso di Sebenico) i dr. No, dio je ostavštine bio kod Galvanijeve kćerke Lucije Gogola te p o t o m k o d p o t o m a k a o b i t e l j i (Miroslava Gogale u Splitu). O životu i djelu F. A. Galvanija vidi | On the life and work of F. A. Galvani see Federico Stefani, „F. A. Galvani, Il Re d'Armi di Sebenico, con illustrazioni storiche. Venezia, Naratovich, 1883-1884, Vol. 2, con XXX [sic!] tavole di stemmi colorati“, Archivio veneto (Venezia) /Nuova serie/ XV (1885) 29/2: 450-451 ; ***Folium dioecesanum — Organon curiae episcopalis Sebenicensis V (1886) 2-4 ; Federico Stefani, “Re d'Armi di Sebenico del dottore F. A. Galvani”, Folium dioecesanum — Organon curiae episcopalis Sebenicensis V (1886) 3: 25 – članak preuzet iz: Archivio veneto XV/1885 ; Krsto Stošić, Galerija uglednih Šibenčana, Šibenik: Tiskara „Kačić“, 1936., 34-35 ; Stjepan Antoljak, Pomoćne istorijske nauke, Kraljevo: Istorijski arhiv Kraljevo (Biblioteka časopisa »Naša prošlost«, knj. 3), 1971., 127 ; Slavo Grubišić, Šibenik kroz stoljeća, Muzej grada Šibenika (Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika, sv. 4), Šibenik, 1974., 141-144 ; Andrija Tambača, Šibensko iverje 1871–1941., Šibenik: Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika u Splitu, 1987., 25, 122 ; Didi Salghetti Drioli, „Federico Antonio Galvani“, u: Francesco Semi – Vanni Tacconi, Istria e Dalmazia: uomini e tempi. [Vol. 2] Dalmazia. Le figure più rappresentative della civiltà dalmata nei diversi momenti della storia (con ampia bibliografia generale e particolare), [Udine]: Del Bianco editore, 1992., 441-442 ; Stanko Bačić, Don Krsto Stošić (1884. – 1944.). Bibliografija i rukopisna ostavština / Tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima, Šibenik: Muzej grada Šibenika, 1995., 100 ; Josip Kolanović, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb: Školska knjiga (Biblioteka Clio Croatica), 1995., 46, 65, 230, 322 ; Lovorka Čoralić, „Galvani, Fridrik Antun (Federico Antonio Niccolò)“, Hrvatski biografski leksikon 4 (1998): 562-563 ; Ksenija Kalauz /tekst i kataloška obrada/, Grbovi. Zbirka kamenih grbova, (Županijski muzej Šibenik, svibanj 2000. Katalog izložbe. 265. Povremena izložba), Šibenik: Županijski muzej Šibenik, 2000., 85 ; Milivoj Zenić, U pohvalu od grada Šibenika. Pisana riječ od najstarijih vremena do danas, Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ (Knjižnica Faust), 2002., 274-275 ; Denis Martinović, „Plemstvo šibenske komune prema službenom izvješću iz godine 1817.“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 18 /= 50. obljetnica Državnog arhiva u Splitu/ (2002): 393-425 (399, 401, 402, 404, 406-412, 417, ) ; Ivana Zenić, „Tiskarska djelatnost u Šibeniku od 1870. do 1948. godine“, Vjesnik bibliotekara Hrvatske XLVIII/2005 /= Kultura tiskarstva u Hrvatskoj: Kanon i pograničje. Spomenica Šimi Juriću 1915. – 2004. Ur. Marija Dalbello i Tinka Katić/ (2006) 3-4: 185-207 (192) ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, „Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)“, Arhivski vjesnik LI (2008): 161-226 (163, 185) ; Mirko Đinđić – Tihomir Cipek, „Politički identiteti dalmatinskih Talijana 1860. – 1882.“, Časopis za suvremenu povijest XLII (2010) 1: 219-238 (225-226, 229) ; Mladen Urem, „Plemenita obitelj Draganić-Vrančić iz Pirovca“, Sušačka revija XVIII (2010) 70-71: 121-128 ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311, 423 ; Mladen Urem, „Kratka povijest hrvatske plemićke obitelji Draganić Vrančić (Šibenik, Pirovac, Prvić)“, Dometi – smotra Matice hrvatske – Ogranka u Rijeci XXII (2012) 3-4: 7-38 (20, 22, 23) ; Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar: Državni arhiv u Zadru i Književni krug Split (Biblioteka Knjiga Mediterana, sv. 100), 2018., 185, 193, 209, 375, 481, 521, 561, 577, 578 ; Marko Radeljić, Srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika, (diplomski rad), mentor: doc. dr. sc. Tomislav Galović, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek za povijest, 2018., 4, 5, 14, 23, 26-27, 29-30, 34, 42-43, 45, 48, 54, 56, 62, 66, 69-70, 72, 78-79, 90.

Leksikon hrvatske heraldike, heraldičari, Fridrik Antun Galvani (1822. – 1890.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (14): Fridrik Antun Galvani (1822–1890)

Političar, književnik, povjesničar i heraldičar Fridrik Antun Galvani (tal. Federico Antonio /Niccolò/ Galvani) rođen je 6. XII. 1822. u Šibeniku. Potječe iz obitelji talijanskog podrijetla koja se u Šibenik n as tan ila zb o g trg o v ačk ih r azlo g a. Školovanje pohađa i završava u rodnom gradu, a doktorat iz prava stječe u Padovi 1849. godine. Nakon povratka u Šibenik cijeli je radni vijek obavljao javnobilježničku službu (od 1851. do 1890.). Jedan je od najistaknutijih dalmatinskih, tj. šibenskih, autonomaša – političara koji se bore protiv ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom te se suprotstavljaju uvođenju hrvatskog jezika u škole. Bio je zastupnik u Kuriji gradova Dalmatinskoga sabora (1861. – 1867.) u Zadru. U nekoliko navrata u razdoblju od 1863. do 1872. godine prisjednik je i upravitelj šibenske općine. Utemeljio je 1886. godine i bio prvi predsjednik Società Operaria di Mutuo Soccorso (Talijansko radničko društvo za pomoć). Ravnatelj je i Società del Casino (Talijanska čitaonica) u Šibeniku. Surađivao i svojim tekstovima bio prisutan u autonomaškim političkim i kulturnim glasilima: La Dalmazia (Dalmacija), La Voce dalmatica (Dalmatinski glas) i Annuario dalmatico (Dalmatinski godišnjak). Poznavao je hrvatski, latinski i (staro)grčki jezik te se bavio i književnim radom pišući pjesme i drame. Tiskao brošuru Una lezione. Frammenti di cronaca cittadina (Pouka. Fragmenti gradske kronike), Sebenico, 1870., koja sadrži izvadak njegova govora u pokrajinskom Dalmatinskom saboru 18. IV. 1861. o (protivljenju) sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, potom izvadci iz zadarskih novina Nazionale (br. 25, 27 i 29) te spor vezan uz jedan napad u Čitaonici u Šibeniku. U javnim i privatnim arhivima te knjižnicama Šibenika, Zadra, Raba i Venecije istraživao povijest svoga grada te pisao o različitim šibenskim povijesnim temama. No, najviše ga je zaokupljala heraldička baština, genealogija i povijest plemstva. Godine 1880. sastavio je za internu uporabu Stemmi di famiglie nobili venete, compilato per proprio uso da F. A. Galvani (Grbovi venecijanskih plemićkih obitelji, sastavljeno za vlastite potrebe od F. A. Galvanija), a što je zapravo bila predradnja za njegovo glavno djelo Il Re d'armi di Sebenico con illustrazioni storiche (Ilustrirani opis grbova grada Šibenika). Objavljeno je u dva sveska u Veneciji, u tiskari Pietra Naratovicha. Prvi svezak je tiskan godine 1884. (iako na unutarnjoj naslovnici stoji „1883.“ godina što nije ispravno jer se u tekstu knjige navodi npr. 1884. godina kao godina smrti jedne osobe ili se citira Annuario dalmatico, Zara, 1884.), a sadrži str. 1-240 te Errata – Corrige (1 str.). Drugi svezak također je tiskan u istoj tiskari i iste (1884.) godine (no, postoje tiskane i vanjske korice knjige koje nose godinu „1885.“, a što ipak ne odgovara stvarnoj godini tiska knjižnog bloka, tj. 1884.), a sadrži str. 1-109 i dodatak u kojem se nalazi 23 (većinom) kolorirane table šibenskih grbova izrađenih u litografiji D. Bonmassari u Veneciji. U Il Re d'armi di Sebenico Galvani je obradio i opisao grbove grada Šibenika davši im heraldičkogenealoški i povijesni kontekst. Na početku se knjige nalazi predgovor (Al Lettore) datiran u Šibeniku 30. lipnja 1883. godine. Nakon toga dolazi poglavlje u kojem se iznosi kratka povijest grada Šibenika (Citta) te periodizacija njegove političke i crkvene povijesti (Epoche della storia civile ed ecclesiastica di Sebenico) od 700. (Galvani vrlo nekritički smatra da je grad tada utemeljen) do 1878. godine. Slijedi dosta temeljita obrada grbova šibenskih biskupa (Vescovi) uz donošenje podataka o svakom od njih i to u rasponu od 1274. (tada još Šibenske biskupije nema) do 1876. godine, tj. do biskupa Antuna Josipa Fosca. Potom Galvani obrađuje ukupno 60 plemićkih obitelji (Nobili) od Andreis do Zuriatich, Na kraju prvog sveska nalaze se ispravci i dopune (Rettifiche e aggiunte). U drugom svesku opisani su grbovi nepoznate ili nesigurne atribucije (Stemmi di appartenenza ignota o incerta). Zatim slijede grbovi mletačkih (Veneti) kneževa, kapetana i zapovjednika tvrđava. Ovom dijelu također je pridodano zasebno poglavlje o ne atribuiranim grbovima. U dodatku (Appendice) doneseni su opisi kraljevskih, kneževskih i provincijskih grbova (npr. Albania, Bosnia, Croazia, itd.) te drugih plemićkih obitelji (tzv. Nobili forestieri) iz Dalmacije i drugdje (npr. knezovi Bribirski), a koje su povezane sa Šibenikom. Na kraju ovoga sveska dolaze heraldičke table (T. I – XXIII). Il Re d'armi di Sebenico djelo je p o d j e d n a k o h e r a l d i č k o , a l i i genealoško te povijesno zbog brojnih podataka koji se donose o šibenskim plemićkim obiteljima i njihovim istaknutima pojedincima. Također donosi i tekstove natpisa (većinom na latinskom te pojedine na talijanskom jeziku) s pročelja zgrada ili drugih spomenika u Šibeniku. Nakon objave djelo Il Re d'armi di Sebenico imalo je „zapažene odjeke u dalmatinskoj, talijanskoj i austrijskoj znanstvenoj javnosti, a iscrpnije je prikazano u šibenskom crkvenom glasilu Folium dioecesanum (1886, 2–4)“ (Lovorka Čoralić). Jedan od najboljih znalaca šibenske povijesti don Krsto Stošić ovako je ocijenio Galvanijev životni rad: „U ovom djelu, kakvim bi se mogli ponositi i veći gradovi, pisac je objektivno, iznio povijest plemića i njihove grbove u Šibeniku“ (1936.). Prema ocjeni Milivoja Zenića „ova knjiga, kao vrhunski domet onodobna tiskarska umijeća, i danas plijeni izvanrednom grafičko-likovnom opremom, posebice brojnim ilustracijama s koloriranim crtežima grbova šibenskih plemićkih obitelji“ – odnosno – „Galvanijevo heraldičko djelo i danas je najiscrpniji izvor za poznavanje grbova šibenskog plemstva i zacijelo jedna od najljepših šibenskih tiskanih knjiga“ (2002.). G a l v a n i j e p i s a o i o J u r j u Dalmatincu temeljem svoga djela Il Re d'armi di Sebenico („Maestro Giorgio, architetto della Cattedrale di Sebenico, e i di lui discendenti“, Annuario dalmatico I (1884): 1-8). Napisao je i kratku povijest Šibenika (Storia di Sebenico) te prikazao njegovu upravu i različite gradske službe (Cariche civiche). To mu je posmrtno tiskano zalaganjem prof. Vincenza/Vicka Miagostovicha („Memorie di Sebenico. Scritti inediti“, Il Nuovo cronista di Sebenico 4/1896 (1896): 132-143 ; 5-6/1897-1898 (1898): 188-225). Objavljen mu je i tekst o šibenskim knezovima i rektorima, tj. njihov popis: „Conti e rettori di Sebenico detti poi Conti e Capitani. Serie cronologica documentata tratta da un'opera araldica inedita“ (Il Nuovo cronista di Sebenico 5-6/1897-1898 (1898): 72-105). U rukopisima su mu ostali rodoslovi šibenskog plemstva (Divnić i dr.). Iako talijanskog podrijetla i talijanskog nacionalnog osjećaja te djelovanja Galvanija ubrajamo u istaknute heraldičare hrvatskog povijesnog područja, a koji su se tijekom svoga života i radnog vijeka bavili heraldičkom baštinom – u ovome s l u č a j u d r e v n o g a h r v a t s k o g kraljevskoga grada Šibenika i svih njegovih stanovnika. F. A. Galvani umro je u Šibeniku 19. XI. 1890. godine. Njegova rukopisna o s t a v š t i n a ( d i o j e b i o k o d V. Miagostovicha u Šibeniku, a zatim u G o r i c i j i / G o r i z i a , I t a l i j a / k o d G i o v a n n i j a M i a g o s t o v i c h a i nasljednika) sadrži i pojedine spise (odnesene) iz šibenskog Gradskog poglavarstva (napose Odluke vijeća plemića, tzv. Il libro rosso di Sebenico) i dr. No, dio je ostavštine bio kod Galvanijeve kćerke Lucije Gogola te p o t o m k o d p o t o m a k a o b i t e l j i (Miroslava Gogale u Splitu). O životu i djelu F. A. Galvanija vidi | On the life and work of F. A. Galvani see Federico Stefani, „F. A. Galvani, Il Re d'Armi di Sebenico, con illustrazioni storiche. Venezia, Naratovich, 1883-1884, Vol. 2, con XXX [sic!] tavole di stemmi colorati“, Archivio veneto (Venezia) /Nuova serie/ XV (1885) 29/2: 450-451 ; ***Folium dioecesanum — Organon curiae episcopalis Sebenicensis V (1886) 2-4 ; Federico Stefani, “Re d'Armi di Sebenico del dottore F. A. Galvani”, Folium dioecesanum — Organon curiae episcopalis Sebenicensis V (1886) 3: 25 – članak preuzet iz: Archivio veneto XV/1885 ; Krsto Stošić, Galerija uglednih Šibenčana, Šibenik: Tiskara „Kačić“, 1936., 34-35 ; Stjepan Antoljak, Pomoćne istorijske nauke, Kraljevo: Istorijski arhiv Kraljevo (Biblioteka časopisa »Naša prošlost«, knj. 3), 1971., 127 ; Slavo Grubišić, Šibenik kroz stoljeća, Muzej grada Šibenika (Povremena izdanja Muzeja grada Šibenika, sv. 4), Šibenik, 1974., 141-144 ; Andrija Tambača, Šibensko iverje 1871–1941., Šibenik: Društvo Šibenčana i prijatelja Šibenika u Splitu, 1987., 25, 122 ; Didi Salghetti Drioli, „Federico Antonio Galvani“, u: Francesco Semi – Vanni Tacconi, Istria e Dalmazia: uomini e tempi. [Vol. 2] Dalmazia. Le figure più rappresentative della civiltà dalmata nei diversi momenti della storia (con ampia bibliografia generale e particolare), [Udine]: Del Bianco editore, 1992., 441-442 ; Stanko Bačić, Don Krsto Stošić (1884. – 1944.). Bibliografija i rukopisna ostavština / Tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima, Šibenik: Muzej grada Šibenika, 1995., 100 ; Josip Kolanović, Šibenik u kasnome srednjem vijeku, Zagreb: Školska knjiga (Biblioteka Clio Croatica), 1995., 46, 65, 230, 322 ; Lovorka Čoralić, „Galvani, Fridrik Antun (Federico Antonio Niccolò)“, Hrvatski biografski leksikon 4 (1998): 562-563 ; Ksenija Kalauz /tekst i kataloška obrada/, Grbovi. Zbirka kamenih grbova, (Županijski muzej Šibenik, svibanj 2000. Katalog izložbe. 265. Povremena izložba), Šibenik: Županijski muzej Šibenik, 2000., 85 ; Milivoj Zenić, U pohvalu od grada Šibenika. Pisana riječ od najstarijih vremena do danas, Šibenik: Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ (Knjižnica Faust), 2002., 274-275 ; Denis Martinović, „Plemstvo šibenske komune prema službenom izvješću iz godine 1817.“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 18 /= 50. obljetnica Državnog arhiva u Splitu/ (2002): 393-425 (399, 401, 402, 404, 406-412, 417, ) ; Ivana Zenić, „Tiskarska djelatnost u Šibeniku od 1870. do 1948. godine“, Vjesnik bibliotekara Hrvatske XLVIII/2005 /= Kultura tiskarstva u Hrvatskoj: Kanon i pograničje. Spomenica Šimi Juriću 1915. – 2004. Ur. Marija Dalbello i Tinka Katić/ (2006) 3-4: 185-207 (192) ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, „Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)“, Arhivski vjesnik LI (2008): 161-226 (163, 185) ; Mirko Đinđić – Tihomir Cipek, „Politički identiteti dalmatinskih Talijana 1860. – 1882.“, Časopis za suvremenu povijest XLII (2010) 1: 219-238 (225-226, 229) ; Mladen Urem, „Plemenita obitelj Draganić-Vrančić iz Pirovca“, Sušačka revija XVIII (2010) 70-71: 121-128 ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311, 423 ; Mladen Urem, „Kratka povijest hrvatske plemićke obitelji Draganić Vrančić (Šibenik, Pirovac, Prvić)“, Dometi – smotra Matice hrvatske – Ogranka u Rijeci XXII (2012) 3-4: 7-38 (20, 22, 23) ; Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar: Državni arhiv u Zadru i Književni krug Split (Biblioteka Knjiga Mediterana, sv. 100), 2018., 185, 193, 209, 375, 481, 521, 561, 577, 578 ; Marko Radeljić, Srednjovjekovni kameni grbovi grada Šibenika, (diplomski rad), mentor: doc. dr. sc. Tomislav Galović, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek za povijest, 2018., 4, 5, 14, 23, 26-27, 29-30, 34, 42-43, 45, 48, 54, 56, 62, 66, 69-70, 72, 78-79, 90.

Lexicon of Croatian Heraldry, heraldists, Fridrik Antun Galvani (1822–1890)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/