hrvatski

Utjecaj vodnog stresa primjenom polietilen glikola na biljke u fazi klijanja i ranoj fazi rasta klijanaca

Vodni deficit je važan okolišni čimbenik koji utječe na klijavost, rast i razvoja biljaka te produktivnost poljoprivrednih kultura diljem svijeta. Cilj ovog istraživanja bio je razumjeti fiziološke i biokemijske mehanizme prilagodbe ozime pšenice sušnom stresu tijekom klijanja i ranog rasta klijanaca. Različite razine suše inducirane su korištenjem otopina polietilen glikola (PEG 6000) kojima su sjemenke tretirane tijekom šest dana. Za određivanje ukupne klijavosti i energije klijanja mjereni su postotak klijavosti, prosječno vrijeme klijanja, indeks stope klijavosti. Za utvrđivanje utjecaja suše na rast klijanaca mjerene su svježa masa klijanaca, duljina izdanka i korijena, sadržaj proteina i koncentracija slobodnog prolina kao i lipidna peroksidacija (udio malondialdehida) u korijenu i izdanku klijanaca, tekoncentracija fotosintetskih pigmenata u izdanku. Rezultati ukazuju da deficit vode smanjuje parametre klijavosti i energiju klijanja u obje sorte. U uvjetima suše inducirane PEG-om dolazi do izraženijih fiziološkihpromjena u tkivu sorte El Nino u odnosu na sortu Felix. Povećanjem intenziteta suše inducirane PEG-om, El Nino akumulira dva puta više prolina u odnosu na sortu Felix. Dolazi do aktivacije mehanizama obrane od suše inducirane PEG-om, međutim ti mehanizmi nisu dovoljni da bi spriječili oštećenje membrana. Sorta Felix je pokazala veći potencijal tolerancije na sušu uzrokovanu PEG-om u fazi klijanja i ranog rasta klijanaca.

suša, PEG 6000, klijanci pšenice, klijavost, prolin

nije evidentirano