hrvatski

Ponašanje kućanstava u postupanju s otpadom od hrane

Kako se globalna ljudska populacija kreće prema brojci od devet milijardi, nastavlja rasti pritisak za osiguranjem dovoljno hrane. Iako je poljoprivreda osnovni pokretač globalnih promjena u okolišu, svake godine propadne ili se baci jedna trećina globalne zalihe hrane. Samo u Europskoj uniji godišnje se gubi 90 milijuna tona hrane, pri čemu su kućanstva s 53% najveći pojedinačni sektor po proizvodnji otpada od hrane. Uvažavajući činjenicu da se dvije trećine te količine odnosi na otpad čiji je nastanak moguće izbjeći, najveću pozornost treba usmjeriti na ponašanje kućanstava, odnosno potrošača. Kako bi se moglo predvidjeti ponašanje potrošača, ali i utjecati na izbjegavanje bacanja hrane, važno je spoznati čimbenike koji utječu na to ponašanje. Iz tog razloga u ovom je istraživanju primijenjena teorija planiranog ponašanja (TPP), kao najčešće korištena teorija za predviđanje ponašanje potrošača. Cilj ove disertacije bio je utvrditi količinu otpada od hrane u hrvatskim kućanstvima. Nadalje, cilj je bio testirati prošireni model TPP u kontekstu postupanja s otpadom od hrane u kućanstvima, te utvrditi utjecaj znanja, navika i sociodemografskih obilježja članova kućanstava na količinu i vrstu otpada od hrane. U istraživanju su kombinirane kvalitativne i kvantitativne metode. Za utvrđivanje količine i vrsta bačene hrane provedeno je istraživanje o bačenim količinama na uzorku od 118 kućanstava. Rezultati su pokazali kako ispitanici prosječno proizvode manje otpada od hrane od europskog prosjeka. Pri tome navike imaju, a znanje nema utjecaj na ponašanje kućanstava s hranom i količinu i vrstu otpada. Dob ispitanika pozitivno utječe na izbjegavanje nastanka otpada, a negativan utjecaj imaju visina primanja i broj djece mlađe od 18 godina. Rezultati dubinskog intervjua koji je proveden na uzorku od 20 ispitanika, korišteni su za formiranje upitnika u glavnom anketnom istraživanju, u kojemu je sudjelovao 841 ispitanik. Podaci su analizirani jednovarijatnom i regresijskom analizom te strukturalnim modeliranjem. Rezultati su pokazali kako je proširena TPP pogodna za predviđanje izbjegavanja bacanja hrane jer stav, subjektivna norma i percipirana bihevioralna kontrola utječu na namjeru izbjegavanja bacanja hrane, a namjera je najjači pretkazatelj ponašanja. Rezultati ovog istraživanja mogu poslužiti kao vrijedna informativna podloga za kreiranje strategija u svrhu smanjenja količina hrane bačene na nivou kućanstva.

Otpad od hrane, proširena teorija planiranog ponašanja, kućanstva, izbjegavanje bacanja hrane

nije evidentirano