hrvatski

Multikulturnost u višeetničkim zajednicama u Hrvatskoj

Mješovitim, kvantitativno-kvalitativnim nacrtom ispitali smo stav prema multikulturnosti kod učenika osnovnih i srednjih škola u 4 višeetničke sredine u Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno u sredinama u kojima manjinska grupa prakticira pravo školovanja na vlastitom jeziku i pismu: u Osijeku i Baranji (hrvatsko-mađarski kontekst), u Vukovaru (hrvatsko-srpski kontekst), u Daruvaru i okolici (hrvatsko-češki kontekst), te u Istri (hrvatsko-talijanski kontekst). U svim su tim kontekstima ispitani i učenici iz hrvatskih škola. Kvantitativnim dijelom istraživanja ispitali smo stav prema multikulturnosti. Anketno istraživanje provedeno je na 690 učenika osnovnih i srednjih škola u dobi od 11 do 18 godina, pripadnika većine te srpske, mađarske, češke i talijanske nacionalne manjine iz četiri višeetničke zajednice u Republici Hrvatskoj. Primjeri tvrdnji iz skale su: „Nacionalne manjine obogaćuju kulturu svakog naroda“ te „Važno je da i pripadnici većine znaju običaje i tradicije manjina s kojima žive.“ Analize su pokazale da je stav prema multikulturnosti određen i statusom grupe (većina ili manjina), ali i širim socijalnim kontekstom, gdje manjinske i većinske grupe žive u zajednicama s različitom povijesti odnosa. Dok u Vukovaru manjinska grupa ima značajno pozitivniji stav prema multikulturnosti u odnosu na većinsku grupu, u Daruvaru ta razlika prestaje biti značajna. Kvalitativni dio istraživanja proveden je metodom fokusnih grupa. U ukupno 26 fokusnih grupa ispitali smo kako se multikulturnost promiče u školama. Uzorak je uključivao 66 učenika hrvatske nacionalnosti (11 fokusnih grupa) te 94 učenika pripadnika manjinske etničke grupe (15 fokusnih grupa). Učenici su bili u dobi od 11 do 18 godina. Istraživanje je provedeno u skladu s etičkim načelima struke te su dobiveni potrebni pristanci djece i njihovih roditelja. Moderatori fokusnih grupa bili su psiholozi s višegodišnjim iskustvom, a teme su uključivale odnos među učenicima i nastavnicima različitih nacionalnosti u školi te odnos roditelja prema pripadnicima drugih nacionalnosti. Tematska analiza transkripata pokazala je kontekstualne razlike u promicanju multikulturnosti u školama, kao i u međuetničkim odnosima među djecom, roditeljima i nastavnicima. Također se pokazuje da u sredinama gdje se ne promiče multikulturnost, mladi u većoj mjeri planiraju budućnost izvan Hrvatske. U diskusiji razmatramo kontekstualne razlike u promoviranju multikulturnosti u školama i obiteljima, kao i moguće posljedice na kvalitetu života djece te nudimo primjere dobre prakse.

stav o multikulturnosti, višeetničke zajednice, kvalitativno-kvantitativno istraživanje, fokusne grupe,

nije evidentirano