hrvatski

Biti uspješan – aktualna i dugoročna dobrobit djece

Dok Hrvatska demografski odumire oglašavaju se projekti prilagodbe rada ustanova ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja potrebama tržišta rada. Promiče se stav kako će usluge produljenoga boravka i/ili smjenskoga boravka djece u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja doprinijeti „usklađivanju poslovnoga i obiteljskoga života obitelji.” Opravdano je upitati se gdje je tu dobrobit djece, a što odgovor na zahtjeve tržišne ekonomije? Pojedine znanstvene longitudinalne studije djetinjstva ne prepoznaju dugoročnu, poglavito socioemocionalnu dobrobit djeteta kao ishod ranoga uključivanja u institucionalni odgoj i dugotrajnu izdvojenosti iz obitelji (Vandell, Belsky, Burchinal, Steinberg i Vandergrift 2010, Belsky, Vandell, Burchinal, Clarke-Stewart, McCartney i Tresch Owen 2007). Akademska postignuća kao prediktor zapošljivosti i kvalitete života (Heckman 2006) opravdavaju ulaganje u institucionalni rani i predškolski odgoj kao potporu roditeljima za lakšu angažiranost na tržištu rada i dugoročnu dobrobit društva. No, novija istraživanja usmjeravaju rani i predškolski odgoj i obrazovanje na sadašnjost – emocionalnu povezanost, socijalnu interakciju, holistički pristup djetetu i potporu individualnom razvoju (Moss 2015, 2017, Slunjski 2015, Katz 2010, Rinaldi 2006).

javne obrazovne politike, pedagoška paradigma, dječja dobrobit

nije evidentirano