hrvatski

Botičin i Meštrovićev Kačić

Andrija Kačić Miošić svakako je jedan od rijetkih fenomena u hrvatskoj književnosti. Više od 300 godina od rođenja, njegova književnost neiscrpna je i trajno zagonetna tema. Osim kao istinska kultura širokih pučkih slojeva, kojima je svojom riječju i obraća – pa otuda i vlastito utjelovljenje u starcu Milovanu koji ide od "Zadra do Skadra i od Mostara do Ravnih kotara", Kačiću je svoje prigodnice i zahvalnice posvetio velik broj pjesnika/umjetnika. Spomenuti je Preradovića, Kranjčevića, Tresić Pavičića, Martića, Buzolića, Badalića, Trnskog, Vezića, Hranilovića, Kapića, Ostojića, Gjalskoga, Novaka, Nazora, Martinovića, Šimića, Medinija, Despota, Nikolića, Pavlinovića, Glavinu, Sundečića, Jeretova, Validžića, sestru Mariju od Presvetoga i druge. Neovisno o povodima kojim su se obraćali velikom književnom pretku i uzoru, ispod 'zahvalnog' pjesničkog/retoričkog ruha nije teško otkriti izraze koji govore u prilog Kačićeva neupitnog, kanonskog statusa.

Botica ; Meštrović ; Kačić ; književni fenomen ; književna tradicija

nije evidentirano