hrvatski

Društvena topografija i prostorna organizacija srednjovjekovne bračke komune

Komunalne strukture srednjovjekovne bračke komune su jedne od najsloženijih unutar cjelokupnog spektra istočnojadranskog prostora, iako su u isti mah i jedne od slabije obrađenih i razmatranih aspekata hrvatske medievističke historiografije. Uvidom u šire geomorfološke, intelektualne, arhitektonske, te ekonomske implikacije u komparaciji sa sagledavanjem odnosa sa okolnim komunama Hvara i Splita, uviđamo kako se temeljni generatori u formaciji komune ostvaruju u vidu društvene topografije i prostorne organizacije. Upravo su ta dva aspekta, kao svojevrsni modifikatori i generatori još od prapovijesti, te antike i kasne antike, omogućili izrazito partikularne društveno – prostorne zasebnosti, koje će se tek u zreloj otočnoj komuni, i to oko 1420. god., u potpunosti iskazati. Cilj ovog rada jest artikuliranje ključnih etapa u procesu stvaranja bračke komune, pri čemu se nastojalo ostvariti interdisciplinarni pristup kako bi se na sintezan način pokušala obogatiti slika srednjodalmatinskog medievalnog prostora. Analiza problematike je samim time usmjerena na prikaz relevantnih faktora, koji su prvenstveno vodili prema stvaranju monističkog ustroja društva sa izrazito slavenskim obilježjima, dok se prostorni značaj sagledava u smislu dvostruko – dijametralnog smjera naseljavanja. Definiranje zasebnosti srednjovjekovne bračke komune omogućava pravodobnu konstrukciju modela distinktivnog uređenja i djelovanja jedne istočnojadranske otočne komune.

kasna antika, srednjovjekovlje, otok Brač, prostorna organizacija, društvena topografija, protokomunalno i komunalno ureĎenje, problematika urbanizacije, sakralizacija krajolika

nije evidentirano