hrvatski

Pripremanje za tekst o fotografiji

Umjetničku praksu Vlade Marteka karakteriziraju različiti počeci, raspoređeni od 1966. (pjesme), preko umjetničkog ponašanja (1968.), plakatnih pjesama (1970.) nadalje. Na tragu prihvaćanja umjetnosti kao otvorenog polja u kojem umjetnik može raditi ono što misli da treba raditi, te usvajanjem fluxusovskog principa djelovanja kojim se ne stvara razlika između umjetnosti i života, i u sklopu kojeg su svakodnevica, rutina i banalnost legitimni načini umjetničkog izražavanja, Martek od sredine 1960-ih nadalje eksperimentira i istražuje razne medije. Pritom djelomično otkriva društvenu okolinu i fizionomiju kulture u sklopu koje djeluje, nadovezujući se na pojedine koncepte koje su svojevremeno inicirali članovi Gorgone te ih razvijajući izvan granica standardne produkcije i utjecaja institucija, političara i sudionika takozvane glavne struje. Kroz djelovanje Grupe šestorice autora i individualnu praksu referirao se na društvenopolitički sistem, uz ostalo atmosferu neshvaćanja i oportunizma čiju realnost nije dokumentirao već obilježavao riječima, ponašanjem, performansima, slikama, kolažima, stvarajući pod utjecajem literature, teorije umjetnosti i filozofije. Fotografija u njegovom opusu ima posebno mjesto, prvenstveno jer je “najbliža riječima”, kako sam kaže, bliska poeziji i automatskom pismu kako ga definira Breton, detektirajući “prodor Realnoga u jezik”. I automatsko pismo i fotografiju povezuje mécanisme pensant – misleći mehanizam čiji se autori “uključuju” poput aparata, nesvjesno generirajući tekst ili sliku. U jednom trenutku Martek fotografije počinje upotrebljavati kao gotove pjesme, nad-sadržaj, prihvaćajući njihovu nestalnu prirodu i sposobnost da funkcioniraju kao podloga i predmet, kao trag, a ne kao dokaz. Raznovrsnim postupcima – kolažiranjem, pisanjem, dodavanjem predmeta, cijepanjem, rezanjem i preokretanjem – uglavnom se posvećuje dimenziji vremena. Naime, Marteka ne zanima prostor u fotografiji ; prostor je stvarno mjesto u kojem boravi i njime prolazi, noseći fotografiju u novčaniku, stavljajući je na bicikl, travu ili pijesak. Prostor je misaoni okvir sačinjen uz ostalo i od prolaznosti, jedne od temeljnih karakteristika vremena koje ga zanimaju i koje razmatra u svojim radovima.

konceptualna umjetnost, fotografija, rodoslovno stablo fotografije, izvedba fotografije, Vlado Martek, arhiv

Rad paralelno na hrvatskom i engleskom jeziku ; recenzija domaćeg i inozemnog stručnjaka.