hrvatski

Sustav unutarnjih financijskih kontrola kao čimbenik unaprjeđenja poslovanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

Unutarnja revizija u javnom sektoru u Republici Hrvatskoj prvi put se spominje u Zakonu o proračunu iz 2003. godine, kao neovisno tijelo korisnika proračuna sa ciljem ispitivanja i ocjenjivanja valjanosti i svrsishodnosti sustava internih kontrola, upravljačkih kontrola i računovodstvenog sustava. Tri godine kasnije Sabor Republike Hrvatske donosi Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola kojim je definiran cjelokupan sustav financijskih i drugih kontrola kojega uspostavlja čelnik korisnika proračuna sa ciljem uspješnog upravljanja i ostvarenja općih i specifičnih ciljeva. Sustav se sastoji od dva dijela: financijskog upravljanja i kontrola i unutarnje revizije. Financijsko upravljanje i kontrole čini sveobuhvatan sustav financijskih i drugih kontrola s ciljem sprječavanja i ispravljanja neželjenih događaja i procesa koji bi mogli ugroziti ostvarenje ciljeva korisnika proračuna. Kako bi se takav sustav mogao ustrojiti potrebno je procijeniti njegove rizike, a da bi se u konačnici moglo upravljati njima. Upravljanje rizicima najčešće je usmjereno na rezidualni rizik, odnosno na rizik koji ostaje nakon primjene kontrole, pod pretpostavkom da je kontrola djelotvorna, ali je potrebno razmotriti i rizik koji nastaje zbog okruženja u kojemu organizacija posluje (inherentni). U cilju smanjenja očekivanih gubitaka do kojih bi došlo pri aktiviranju rizika čelništvo uspostavlja unutarnje kontrole, odnosno sustav kontrolnih, organizacijskih i drugih postupaka, mjera i politika. Postoje razne metodologije i pristupi unutarnjoj kontroli, a u javnom sektoru u Republici Hrvatskoj Zakonom je propisana metodologija uspostave i razvoja sustava po COSO modelu. COSO model se sastoji od pet međusobno povezanih komponenata (kontrolno okruženje, upravljanje rizicima, kontrolne aktivnosti, informacije i komunikacije, praćenje i procjena sustava), čime se stvara integrirani sustav koji dinamično reagira na okolnosti koje se mijenjaju. Unutarnja revizija je neovisno tijelo korisnika proračuna koja daje objektivno stručno mišljenje o sustavu unutarnjih kontrola i njihovom unaprjeđenju, sa svrhom dodavanja vrijednosti i poboljšanja poslovanja organizacije. Kako bi unutarnji revizori pri svom radu zadržali neovisnost i objektivnost dužni su se pridržavati Kodeksa strukovne etike, Standarda, zakonskog i regulatornog okvira te smjernica. Revizijski proces u javnoj upravi se sastoji od sedam etapa (planiranje, utvrđivanje i evidentiranje sustava, procjena sustava kontrola, testiranje, potvrđivanje utvrđenih činjenica, formuliranje ocjene nalaza, izvješćivanje i praćenje provedbe preporuka) i, bez obzira na trajanje pojedinih dilova procesa i količinu informacija u njima, sve su te faze podjednako važne za kvalitetu obavljene revizije i danih preporuka. Funkcioniranje sustava unutarnjih financijskih kontrola prikazan je na primjeru uspostave financijskog upravljanja i kontrola, te povedenim unutarnjim revizijama u Požeško-slavonskoj županiji.

unutarnje kontrole ; upravljanje rizicima ; COSO model ; unutarnja revizija

nije evidentirano