hrvatski

Čitanje i razumijevanje laboratorijskih nalaza

Medicinska biokemija grana je biomedicinskih znanosti koja proučava sastav krvi, mokraće i ostalih fizioloških uzoraka u svrhu razumijevanja i prosudbe ljudskog zdravlja i bolesti. Laboratorij je važan sastavni dio svake zdravstvene ustanove, a laboratorijske nalaze iz područja medicinske biokemije i laboratorijske medicine koriste liječnici u svakodnevnoj praksi za prepoznavanje ranih znakova i dijagnosticiranje bolesti, procjenu jačine i praćenje razvoja bolesti , učinka terapije, probiranje bolesti u pučanstvu i pomoć u izobrazbi i istraživanju. Primjenom kemijskih, fizikalno-kemijskih, bioloških i molekularnih metoda, ali i konstantnim razvojem novih tehnologija mogućnosti analize različitih tvari u biološkom uzorku postaju sve veće: snižena je granica osjetljivosti analitičkih postupaka, ubrzano vrijeme analize, uz konstantno povećanje broja pretraga i analita koje je moguće precizno izmjeriti. Cilj svake laboratorijske analize je dobivanje točnog i pouzdanog nalaza koji će pokazati jesu li u fiziološkim funkcijama i procesima nastupile promjene, čime laboratorijski nalazi, uz klinički pregled, služe za kontrolu zdravstvenoga stanja pučanstva. Uza sve to ostaje otvoreno ključno pitanje: kako pročitati značenje nalaza pretrage biološkog materijala i prevesti ga u koristan medicinski dijagnostički zapis? Pri dijagnosticiranju i probiranja bolesti u pučanstvu, laboratorijski nalazi se uspoređuju s referentnim vrijednostima (transverzalna procjena), dok se u praćenju napredovanja bolesti i učinka terapije uspoređuju s ranijim nalazima bolesnika (longitudinalna procjena). Objektivna procjena laboratorijskog nalaza uključuje poznavanje brojnih čimbenika, nevezanih za samu bolest, a koji djeluju na promjenjivost nalaza. Na rezultat nalaza utječu predanalitički, analitički i poslijeanalitički čimbenici, a po svojoj prirodi, oni su biološki (genski, povezani s procesom života, ekološki, prehrambeni) i metodološki (postupak uzimanja krvi, pohrana uzorka krvi ili seruma/plazme, analitička metoda, kontrola kvalitete rada, način izdavanja nalaza). Osim patoloških procesa, navedeni čimbenici utječu na biokemijski sastav seruma/plazme, pri čemu je važno razlikovati čimbenike čiji utjecaj nema kliničkoga značenja od onih koji su značajni za donošenje kliničke odluke. Laboratorijski nalazi većine biokemijskih sastojaka seruma/plazme izdaju se kao kvantitativne veličine (koncentracija tvari, katalitička koncentracija enzima) ili kao kvalitativni opisi sadržaja molekula, stanica ili genetskih mutacija. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), obvezna je uporaba Međunarodnoga mjernoga sustava (SI). Mnoge laboratorijske pretrage koriste se u procjeni nutricijskoga statusa, posebno u procjeni inicijalnog proteinskog ili lipidnog statusa prije primjene nutricijske potpore i u praćenju bolesnika koji je primaju, ali i kod bolesti koje zahtijevaju nutricijsku intervenciju (šećerna bolest, anemija zbog deficita željeza, hiperlipidemija). Pri tome je važna ispravna interpretacija laboratorijskih nalaza, timski rad stručnjaka (liječnika, medicinskog biokemičara, nutricionista) s krajnjim ciljem ispravne kliničke odluke o postupku liječenja pacijenta.

medicinska biokemija ; biljezi nutricijskog statusa ; pouzdanost nalaza ; referentni intervali

nije evidentirano