hrvatski

Evolucija fosilne sedrene barijere Gazin kuk u rijeci Zrmanji (Hrvatska)

Zrmanja i njezina najveća pritoka Krupa su fluviokrške rijeke Dinarskoga krša u kojima se taloži sedra. Na njezin nastanak i geomorfološka obilježja utječu brojni čimbenici, poput klime, tektonike, hidrologije, fizikalno-kemijskih svojstava vode, izmjena CO2 te prisutnost živih organizama. Karbonatna podloga te povoljna klima uz hidrodinamiku može utjecati na razvoj i brzinu taloženja te oblikovati različite gemorfološke tipove sedrenih naslaga. Među njima, važniji fluviokrški reljefni oblici su sedrene barijere koje nastaju kao rezultat taloženja kalcijevog karbonata. One omogućuju rekonstrukciju paleoklime i paleookoliša, zbog čega područje rijeke Zrmanje i Krupe predstavlja izvrstan potencijal za takva istraživanja. U ovome radu prikazani su rezultati datiranja fosilne sedre na barijeri Gazin kuk u rijeci Zrmanji radi spoznavanja geokronoloških obilježja i razumijevanja njezine evolucije. Provedene analize fizikalno-kemijskih parametara vode u Zrmanji i Krupi pokazale su postojanje povoljnih uvjeti sedrenja i u Krupi i u Zrmanji. Fosilna sedrena barijera Gazin kuk smještena je na lijevoj obali srednjega toka rijeke Zrmanje (44° 11, 618' N, 15° 47, 615' E) na nadmorskoj visini od 29, 9 m u području umjereno tople vlažne klime s jakim modifikatorskim utjecajem reljefa i Sredozemnog mora. Visina barijere iznosi 11, 37 m, a danas predstavlja fosilnu sedru s vrlo oskudnom vegetacijom, dok su u njezinom donjem dijelu vidljive posljedice erozivnog djelovanja vode. Metodom terenskog istraživanja na njezinoj lijevoj strani prikupljeno je 17 uzoraka fosilne sedre, koji su obrađeni u Fizičkogeografskom laboratoriju Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Uzorci su datirani metodom 14C, tehnikom tekućinskog scintilacijskog brojača (LSC) u Laboratoriju za mjerenje niskih radioaktivnosti na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Rezultati datiranja pokazali su da se taloženje odvijalo tijekom holocena, tj. od 5315 ± 80 cal BP do 1620 ± 80 cal BP, u tri različita klimatska razdoblja. Dio barijere do 0, 10 m nastao je u atlantiku (5000 – 8000 BP), od 0, 5 m do 5, 70 m u subborealu (5000 – 2500 BP), a preostali dio od 6, 95 m do 11, 37 m u subatlantiku (2500 – 0 BP). Dobiveni rezultati datiranja i visine upućuju na prosječan rast barijere od 0, 31 cm/god, ali je brzina rasta znatno varirala. S ozbirom da je u razdoblju rasta holocenska klima pokazala značajnu varijabilnost kroz promjene iz najtoplijeg i vlažnog razdoblja u toplo i suho te u hladno i vlažno, može se pretpostaviti da je bilo značajnih promjena u temperaturama i padalinama. Njezin vertikalni profil te sadašnja razina vode ukazuju da je u prošlosti vjerojatno dolazilo do promjena i u hidrološkom režimu što implicira i moguće promjene u okolišu. Osim klimatskih i bioloških čimbenika, za taloženje sedre moraju biti zadovoljeni fizikalno-kemijski parametri vode, poput temperature, pH, vodljivosti i količine kisika te optimalne koncentracije iona Mg2+, Ca2+ i HCO3-. Uzorkovanje vode izvršeno je na četiri lokacije u Zrmanji i tri lokacije u Krupi. Rezultati mjerenja parametara vode te laboratorijske analize potvrdili su da u rijekama postoje povoljni uvjeti za sedrenje. Dobiveni rezultati pokazali su da su sedrene naslage prepoznate kao paleoklimatski i paleookolišni zapisi. Stoga ovo istraživanje može pomoći u daljnjem praćenju morfologije i dinamike taloženja sedre te tumačenju klimatskih promjena, kao i rekonstrukciji paleookoliša u ovome dijelu Dinarskoga krša.

projekt REQUENCRIM ; radionica ; kvartar ; izotopne metode ; sedrena barijera ; Zrmanja ; Gazin kuk ; 14C

nije evidentirano