hrvatski

Ludilo kao pretpostavka umjetničkog djela

Sažetak Cilj je izlaganja afirmacija ludila u umjetničkom stvaralaštvu temeljena na Foucaultovoj analizi same biti umjetnosti koja nastaje kroz ludilo. Smisao ludila oživljava se upravo kroz umjetnička djela jer je u njima ludilo dopušteno budući da se radi o umjetnosti, a ne stvarnome svijetu. Ubrzo je, međutim, slika svijeta postala sam svijet čime ludilo probija u svakodnevni život kao nešto stvarno prisutno. Autor će iznijeti nekoliko primjera (Carpaccio, Grunewald, Dürer, Goya y Lucientes, Courbet, van Gogh), Munch) na kojima možemo uvidjeti kako umjetnost kroz ludilo i psihološka stanja melankolije, depresije, anksioznosti i dr. prati stvarni svijet koji se suočava s ludilom kao nečim normalnim. Umjetnost posredstvom ludila omogućuje originalnu sliku svijeta koja ne može biti njegov mimezis budući da je umjetnik-luđak nesposoban za oponašanje svijeta nego ga stvara izvan očekivanih normi i kanona, bježeći u autentični originalitet.

estetika, umjetnost, ludilo, mimezis, autentičnost

nije evidentirano