hrvatski

Obilježja i raspodjela stanki u spontanome govoru

Stanke su sastavni dio spontanoga govora i jedno od temeljnih obilježja govornoga ritma. Međusobno se razlikuju dužinom, oblikom i funkcijom koju imaju u organizaciji govorne poruke. Tako oblikom stanke mogu biti glasne i bezglasne. S obzirom na funkciju razlikujemo stanke razgraničenja, isticanja, leksičke stanke, stanke procesiranja, prekida govora i dr. Dok stanke razgraničenja najčešće pridonose jasnijoj logičkoj organizaciji govornoga materijala, a time i lakšem prihvaćanju govorne obavijesti od strane slušatelja, stanke prekida govora i stanke procesiranja, upravo suprotno, najčešće se doživljavaju kao oblik disfluentnosti, čime otežavaju primanje govorne obavijesti. Stankama dužega trajanja obično se razgraničuju veći govorni odsječci, poput govornih odlomaka, a kraćim stankama razgraničuju se sintagme i riječi. Cilj je ovoga rada bio ispitati raspodjelu i obilježja stanki u spontanome govoru. Govorni materijal čine audiovizualne snimke spontanoga govora sudionika televizijske emisije s prijenosom uživo. Ukupno je analizirano dvije minute govora za svakog od četrdeset govornika, prema tome ukupno 80 minuta spontanoga govora. Analiza je uključila vremenska i akustička obilježja stanki, što je učinjeno s pomoću računalnog programa Praat, njihovu moguću funkciju unutar govornog diskursa, kao i raspodjelu unutar diskursa. Rezultati pokazuju da su u korpusu najčešće zabilježene stanke razgraničenja, procesiranja i prekida govora. Sve ove stanke mogu se znatno razlikovati s obzirom na akustička obilježja i trajanje. Također, zabilježene su i velike individualne razlike između govornika u svim analiziranim kategorijama stanki, dakle u raspodjeli, trajanju i funkciji. Znanstveni doprinos ovoga rada je bolje razumijevanje psiholingvističkih mehanizama u oblikovanju govornoga izričaja.

govorne stanke, spontani govor, disfluentnosti

nije evidentirano