hrvatski

Politika i (po)etika tijela: autobiografska proza Irene Vrkljan iz perspektive feminističke teorije

Rad iz sociološke, feminističke i književnoteorijske perspektive razmatra konvergenciju politike i poetike tijela, odnosno mogućnosti da se književna artikulacija tijela uspostavi kao mjesto otpora. Polazeći od pretpostavke o konstitutivnoj društvenosti tijela i inherentnoj utjelovljenosti društva, uspostavlja dijalog između teorijskih pristupa diskurzivnoj konstituiranosti tijela i teorijskih implikacija mikrorazine politike tijela pojedinih književnih tekstova. U prvome dijelu iz perspektive fenomenologijskoga pojma tijela ukazuje na slaba mjesta foucaultovsko-butlerijanskoga pristupa koji uime vlastitih makrostrukturalnih postavki zanemaruje mikrorazinu interakcije te tako iz svoga okvira isključuje kontingenciju utjelovljene egzistencije i djelatne ovlasti subjekta kao nužnih momenata otpora. U njegove apstraktne pojmove drugi dio rada kritički intervenira teorijskom koncepcijom života kao priče, koja sadrži potencijal prevladavanja neizbježne nepodudarnosti diskursa i života. Naglaskom na višku tko svakoga imena, Cavarero pokazuje da je pripovijedanje povlašteni prostor artikulacije politike utemeljene na jedinstvenosti, kao kontinuirane mogućnosti intervencije partikularnosti u univerzalnost, pravde u pravo. Njezina etika relacijske kontingencije ukazuje na nemogućnost krajnjega pripisivanja tijela reprodukciji moći, koju književni tekstovi radikaliziraju svojevrsnim otvaranjem polja označivanja. Razotkrivajući tijelo kao vlastiti narativni horizont, biografski sloj autobiografske proze Irene Vrkljan uspostavlja srodnu etiku, pripovijedanjem koje ne nastoji prevladati interval u odnosu prema drugome, podrivajući tako logiku koja bi tijelo jednostrano pripisala režimu moći koja ga proizvodi.

tijelo, politika, otpor, priča, jedinstvenost

nije evidentirano