hrvatski

Seksualni poremećaji

Seksualna medicina i seksualna terapija multidisciplinarna su područja koja se razvijaju od druge polovice 19. stoljeća. U Hrvatskoj do sustavne edukacije iz seksualne terapije dolazi tek početkom 21. stoljeća te danas imamo tridesetak seksualnih terapeuta i seksualnih savjetnika. U europskim okvirima u 21. stoljeću organiziran je europski ispit izvrsnosti iz seksualne medicine (za liječnike) i ispit iz kliničke seksologije (za psihologe i psihijatre). Seksualni problemi česti su problemi u općoj populaciji, ali se vrlo mali broj ljudi sa seksualnim problemima javlja zdravstvenim djelatnicima. Seksualni poremećaji dijele se u tri osnovne kategorije: seksualne disfunkcije, parafilije i rodna disforija. Seksualne disfunkcije su: gubitak seksualne želje, erektilna disfunkcija, anorgazmija, prijevremena ejakulacija, odgođena ejakulacija, vaginizam i dispareunija. Uzroci ovih smetnji mogu biti biološki (npr. bolesti štitnjače), psihološki (npr. depresija), jatrogeni (npr. antihipertenzhivi), kulturološki (npr. društvena očekivanja i dvostruki rodni standardi). U liječenju treba zahvatiti sve etiološke čimbenike, pa i liječenje treba biti složeno i multidisciplinarno (tj. upotreba farmakoterapije, npr. inhibitora fosfodiesteraze, dapoksetin ; psihoterapijskih tehnika, npr. umanjivanje anksioznosti, partnerska terapija ; te korištenje visoko specifičnih seksoloških tehnika, npr. idealni seksualni scenarij, vježbe usmjeravanja na osjete). Parafilije valja razlikovati od parafličnih poremećaja. Parafilični poremećaji su u pravilu poremećaji kod muškaraca (iznimno rijetko kod žena), a osobe su slabo motivirane za liječenje i najčešće imaju neku sekundarnu motivaciju (npr. poslala ih je partnerica, moraju se liječiti jer ih je uputi sud). No, kod motiviranih osoba, moguće je liječenje parafilija farmakoterapijskim i psihoterapijskim postupcima. Rodna disforija (stari naziv – transseksualnost, transspolnost) označava neusuglašenost spola i roda. Osobe s rodnom disforijom ulaze u tranziciju, koja se odvija kroz tri koraka (no velik broj ljudi ne prolazi sve faze): socijalna, hormonska i kirurška tranzicija. Sexual medicine and sexual therapy are multidisciplinary areas that started to develop in the second half of the 19th century. In Croatia, formal education in sexual therapy started din 21st century, so today we have thirtyish sexual therapists and sexual counsellors. In Europe, in the early 21st century the European excellency exam in sexual medicine (for physicians) and exam in clinical sexology (for psychologists and psychiatrists) was established. Sexual problems are common problem sin general population, but only a minority of people with them contact a medical professional. Sexual disorders are divided into three categories: sexual dysfunctions, paraphilias and gender dysphoria. Sexual dysfunctions are: loss of sexual desire, erectile dysfunction, anorgasmia, premature ejaculation, retarded ejaculation, vaginismus and dyspareunia. The cause of these disorders can be biological (e.g. thyroid problems), psychological (e.g. depression), iatrogenic (e.g. antihypertensives), cultural (e.g. social expectations and double gender standards). In treatment it is important to cover all the etiological factors, so the treatment should be complex and multidisciplinary (i.e. use of pharmacotherapy, e.g. phosphodiesterase inhibitors, dapoxetine ; psychotherapeutic techniques, e.g. anti-anxiety techniques, partner therapy ; and use of highly specific sexological techniques, e.g. ideal sexual scenario, sensate focus exercises). Paraphilias should be distinguished from paraphilic disorders. Paraphilic disorders are mainly the disorders of men (extremely rarely of women), and people with them are poorly motivated for treatment and usually have some secondary motivation (e.g. the partner sent them for treatment, the court referred them). But, in motivated people, it is possible to treat paraphilias pharmacotherapeutically and psychotherapeutically. Gender dysphoria (old term – transsexuality) is characterised by the incongruence between gender and sex. People with gender dysphoria usually start transition through three steps (but many do not go through all the three steps): social, hormonal and surgical transition.

seksualni poremećaji, seksualna terapija, seksualne disfunkcije, parafilije, rodna disforija

nije evidentirano