hrvatski

Nezaobilazan vizualni krajolik

Poglavlje je posvećeno izložbenim manifestacijama koje su se održavale u sklopu djelovanja Hrvatskoga društva likovnih umjetnika, a temelji se na opsežnoj kataloškoj i hemerotečnoj građi svega što je udruženje produciralo od Drugoga svjetskog rata do kraja prvog desetljeća 2000. Posebna pozornost posvećena je temama od osobitog interesa – razvoju kustoskih koncepcija i odnosu prema javnom prostoru – koje se sagledavaju u kontinuitetu individualnih poetika i grupnih manifestacija formiranih unutar nestabilna institucionalnog okvira. U nizu suvremenih umjetničkih događaja naglasak je na praksama koje su nastojale ući u dijalog sa zgradom Doma HDLU, problematizirajući njezinu povijest te društvene i političke okolnosti koje su pridonijele raznim promjenama. Spomenuta građa tijekom proteklih desetljeća konstituira značajan repozitorij suvremenih umjetničkih izričaja ; svojevrsni arhiv koji se ne sastoji samo od iskorištene verbalne i vizualne dokumentacije. Riječ je o (imaginarnoj) konstrukciji sazdanoj od istraživanja i kritičke interpretacije likovnih fenomena kojih se odjeci razaznaju sve do našeg vremena, kontekstualnom temelju unutar kojeg je moguće prepoznati i valorizirati načine kako su pojedini koncepti, ideje i realizacije utjecali i mijenjali složen likovni krajolik.

kustoski i izložbeni diskurs ; intervencije u javnom prostoru ; HDLU, Galerija proširenih medija, Zagrebački salon, umjetnost druge polovice 20. stoljeća

nije evidentirano