hrvatski

Iluminirani rukopisi nastali na frankopanskim posjedima

Na području nekadašnjeg djelovanja knezova Frankopana bila je rasprostranjena pisana produkcija pravnih, vjerskih i inih spisa. U doba njihove vladavine, kao izrazitih štovatelja tradicije, izdignula se upravo produkcija glagoljskog pisma i knjige kao jedinstvenog kulturno povijesnog fenomena na europskom tlu uopće. O postojanju nekih skriptorija još uvijek se dvoji, dok je djelovanje većeg broja u 14. i 15. stoljeću i potvrđen. Od njih se posebno ističu Krk (Vrbnik i Omišalj), Vinodol i Senj kao jača skriptorska središta na kojima nastaju ukrašene knjige liturgijske namjene, prvenstveno misali i brevijari. Frankopani su, kao pokrovitelji niza rukom pisanih i tiskanih knjiga različite namjene, čak i na nekim svojim posjedima držali glagoljske skriptorije. Među njima ističe se Grobnik, a upravo se na njihovom teritoriju javljaju i prve hrvatske tiskare. Veliku su ulogu u stvaranju glagoljske knjige u to vrijeme odigrale i redovničke zajednice, a skriptor je često imao i ulogu iluminatora. U tom pogledu ističe se franjevački samostan na Košljunu koji i danas čuva vrijedne knjige. Na svojim su imanjima Frankopani također i posjedovali iluminirane knjige među kojima se ističe znameniti Kločev glagoljaš iz 11. stoljeća. Velik je broj važnih rukopisnih knjiga koje krase iluminirani inicijali i bogati ornamentalni ukrasi nastalih na frankopanskim posjedima. Izniman značaj imaju brevijar Vida iz Omišlja nastao 1396. godine te Mavrov brevijar koji je sredinom 15. stoljeća napisao poznati glagoljaški tiskar Blaž Baromić. Od značajnih figurativno iluminiranih knjiga nastalih na frankopanskim posjedima, kojima će se posvetiti i temeljitija pozornost u definiranju stilskog izričaja, posebno se ističu najstariji hrvatsko glagoljski misal – Omišaljski misal, Drugi novljanski brevijar kojega je 1495. u Grobniku napisao pop Martinac za pavlinski samostan u Ospu kraj Novog Vinodolskog, Treći vrbnički brevijar te Prvi i Drugi vrbnički misal. Među najljepše sačuvanim primjercima je Prvi vrbnički misal kojega je 1456. godine u Senju napisao arhiđakon Toma, a osim ukrasnih inicijala sadrži i cjelovito oslikane stranice. Minijature Drugog vrbničkog misala tkođer zauzimaju istaknuto mjesto u korpusu glagoljskih rukopisa, a u novijoj se literaturi pripisuju talijanskom iluminatoru Maestru di Picu te se narudžba misala dovodi u izravnu vezu s Frankopanima kao naručiteljima bogato ukrašenih stranica. Iako figurativna iluminacija ranijih glagoljskih rukopisa uglavnom odražava pojednostavljenu lokalnu varijantu, osobito u ornamentalnom ukrasu biljnih motiva i prepleta, primjetni su i uplivi susjednih sredina. U ranijim razdobljima bizantskih, a kasnije dominantnijih zapadnoeuropskih utjecaja te se primjećuje i praćenje likovnih tendencija latinskih skriptorija. Sredinom i tijekom druge polovine 15. stoljeća, uz do tada svojstven domaći izraz, u senjskom književno-kulturnom krugu zamijećen je jak utjecaj ferarske sitnoslikarske škole. Navedeni stilski upliv objašnjava se kao posljedica ženidbe Stjepana II. Frankopana Ižotom d' Este, nezakonitom kćeri ferarskog vojvode Niccoloa III. d' Este koja je sa sobom donijela miraz pa vjerojatno i brojne knjige. Upravo navedeni prostori, značajni u povijesti hrvatske iluminacije, bili su vjerojatno mjesto i prve naobrazbe najpoznatijeg našeg iluminatora Julija Klovića rodom iz Grižana.

Iluminirani rukopisi, glagoljica, Frankopani, Krk, Vinodol, Senj, Julije Klović

Projekt Primorsko-goranske županije „Kulturno- turistička ruta Putovima Frankopana” sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.