hrvatski

Optimizacija gnojidbe dušikom u funkciji zaštite okoliša

Optimizacija gnojidbe predstavlja jedan od temeljnih uvjeta održivosti biljne proizvodnje. Određivanje količine gnojiva, vremena i dinamike njegove primjene u ratarskoj biljnoj proizvodnji još uvijek se nerijetko obavlja empirijski. Ovakav pristup ima višestruko negativne implikacije na okoliš, odnosno tlo, vodu i zrak. Najprimjenjivanije, a ujedno i gnojivo s najjačim onečišćujućim efektom po okoliš, je dušično gnojivo, snažnog je "prinosotvornog učinka" i nezamjenjivo u ostvarivanju visokih prinosa. U primjeni mineralnih komponenti gnojiva pa tako i dušika treba biti iznimno pažljiv, budući da je njegova dinamika i kruženje u prirodi vrlo složena. Primjena dušika u prekomjernim količinama uzrokuje njegov gubitak, posebice u uvjetima prekomjerne vlažnosti i descedentnog kretanja vode što rezultira njegovim premještanjem u vodotokove. Istraživanja koja su za cilj imala utvrditi optimalnu razinu primijenjenog dušika, a u skladu s dušičnom direktivom, provedena su za tri najzastupljenija usjeva istočne Slavonije kukuruz, ozimu pšenicu i soju. Gnojidbeni kalibracijski pokusi postavljeni su na dva lokaliteta: Ćelije u Vukovarsko-srijemskoj županiji i Šljivoševci u Osječko-baranjskoj županiji. Istraživani su slijedeći pokazatelji: razina podzemne vode, koncentracija N-NO3- i N- NH4+ u podzemnoj vodi i tlu, koncentracija N, P i K u nadzemnoj biljnoj masi po fenofazama porasta, u žetvenim ostatcima i u zrnu, potencijal mineralizacije i visina uroda. Bilanca dušika u tlu je često negativna, no pravilnim gospodarenjem gubici se mogu svesti na najmanju mjeru. Ovakav pristup omogućava praćenje dinamike raspoloživosti hraniva u tlu i usvajanja od strane biljaka te primjenu dušika u skladu s biološkim, ekonomskim i ekološkim uvjetima.

optimizacija gnojidbe; gnojidba dušikom; ratarski usjevi; urod

nije evidentirano