hrvatski

Sklonost postavljanju ciljeva, zanesenost i dobrobit studenata

Sklonost postavljanju ciljeva važan je dio učinkovitog ljudskog funkcioniranja, odnosno mentalnog zdravlja. Istraživanja su pokazala da je postavljanje ciljeva važno za psihološki i fizički oporavak ali i napredovanje. Postavljanje ciljeva je ujedno i jedan od uvjeta doživljavanja zanesenosti (eng. flow), optimalnog psihološkog stanja, koje ljudi doživljavaju kada su u potpunosti zaokupljeni i usmjereni na neku aktivnost, dovoljno izazovnu za vlastite sposobnosti i vještine. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati odnos sklonosti postavljanja ciljeva i psihološkog procvata (eng. flourishing) kao indikatora dobrobiti te ulogu zanesenosti u objašnjenju tog odnosa. U online istraživanju sudjelovalo je 200 hrvatskih studenata različitih fakulteta. Sudionici su bili većinom ženskog roda (86 %) prosječne starosti 23 godine. Sudjelovanje je bilo dobrovoljno i anonimno. Primijenjena je Ullenova modificirana Švedska skala za procjenu sklonosti iskustvima zanesenosti u obavljanju različitih aktivnosti, Malouffova Skala sklonosti postavljanja ciljeva i Dienerova Skala psihološkog procvata kao mjera dobrobiti. Učestalost pojavljivanja stanja zanesenosti ispitivala se za razne domene svakodnevnog života: akademsko područje, slobodne aktivnosti, rutinski poslovi, rekreacija i umjetničke aktivnosti. Provedene su dvije medijacijske analize u kojima je sklonost postavljanju ciljeva prediktorska varijabla, psihološki procvat kriterijska varijabla, a zanesenost medijatorska varijabla. U prvoj analizi medijator je opća (ukupna) zanesenost, a u drugoj su medijatori zanesenosti u pojedinim domenama svakodnevnog života. Rezultati su pokazali da sklonost postavljanju ciljeva ima značajan direktni ali i indirektni efekt uz medijacijsku ulogu zanesenosti na psihološki procvat. Sklonost postavljanju ciljeva samostalno objašnjava 10% ukupne varijance psihološkog procvata a uz opću zanesenost 30% ukupne varijance psihološkog procvata. Temeljem druge analize preciznije je utvrđeno da od doživljavanja zanesenosti u različitim domenama svakodnevnog života samo akademska zanesenost i zanesenost u slobodno vrijeme značajno posreduju u odnosu postavljanja ciljeva i psihološkog procvata. Ukupni model objašnjava 38 % ukupne varijance psihološkog procvata. Studenti koji su skloniji postavljanju ciljeva češće doživljavaju zanesenost u akademskom životu i u provođenju slobodnog vremena, što dovodi do veće razine psihološkog procvata.

postavljanje ciljeva ; zanesenost ; dobrobit ; psihološki procvat

nije evidentirano