hrvatski

Perfekt u španjolskom i portugalskom

U ovom radu bavimo se uporabom perfekta kao glagolskog vremena u standardnim europskim varijetetima španjolskog i portugalskog jezika (uvriježeni nazivi u gramatikama su šp. pretérito perfecto i pt. pretérito perfeito composto). Ako govorimo o PERFEKTU kao kategoriji, možemo reći da i jedan i drugi jezik odstupaju u većoj ili manjoj mjeri od onog što se smatra tipičnim pripadnikom te kategorije u jezicima svijeta. Perfekt u španjolskom specifičan je po svojoj širokoj uporabi, odnosno po tome što ne pokazuje stroge restrikcije u distribuciji, po čemu se vidi da se kreće prema gramatikalizaciji opće prošlosti, dok je perfekt u portugalskom specifičan po tome što se koristi u ograničenim uvjetima i nema spektar uporaba tipičnih za PERFEKT kao kategoriju. Analiza je temeljena na relevantnim lingvističkim radovima i na analizi korpusa prevedenih narativnih tekstova. Pokazalo se da perfekt u španjolskom uglavnom odgovara portugalskom aoristu, često u kombinaciji s česticom já, ako je riječ o rezultativnoj ili iskustvenoj uporabi, a perfektu samo u funkciji iskazivanja trajne situacije, iako ni u tom slučaju nema potpunog poklapanja u značenju, s obzirom da portugalski perfekt (s dinamičnim predikacijama) inherentno označava iterativnost.

rezultativni perfekt, iskustveni perfekt, narativni perfekt, perfekt trajne situacije, iterativnost

nije evidentirano