hrvatski

Nepromjenjive riječi kao kohezivna i koherencijska sredstva pri strukturiranju teksta u ranojezičnome diskursu

U procesu usvajanja hrvatskoga standardnoga jezika u ranojezičnome diskursu, temeljni se ishod učenja odnosi na ostvaraj vezanoga teksta u govorenoj i pisanoj komunikaciji. Za strukturiranje teksta važno je poznavanje gramatike, pravopisa i stilske raznolikosti određenoga jezika, no većina autora smatra kohezivno-koherentne odnose najvažnijim tekstnim odlikama. Trask (2005: 161) koheziju definira kao “prisutnost izravnih jezičnih veza koje omogućuju stvaranje strukture u diskursu”, a koherenciju (2005: 160) kao “stupanj ‘smislenosti’ kojega diskursa”. Osoba koja proizvodi tekst svjesno odabire kohezivna i koherencijska sredstva, a njihova uporabna razina, različita je u diskursu odraslih govornika i ranojezičnome diskursu djece osnovnoškolske dobi. Upravo je stoga cilj ovoga rada istražiti ulogu nepromjenjivih vrsta riječi u oblikovanju kohezijskih i koherencijskih odnosa u tekstovima učenika 3., 4., 5. i 6. razreda osnovne škole, odnosno ispitati čestotnost veznih sredstva na rečeničnoj i tekstnoj razini te uporabu nepromjenjivih vrsta riječi, s osobitim naglaskom na ostvaraj kohezije odnosno koherencije teksta. Provest će se, također, kategorijalna analiza tekstova kako bi se utvrdilo koje vrste nepromjenjivih riječi učenici rabe najčešće, koje najrjeđe te u kojim rečeničnim i tekstnim situacijama. Korpusna analiza pisanih radova bit će obrađena u NooJ programu, a dobiveni podatci bit će uspoređeni s obzirom na varijable dobi, spola i ocjene iz hrvatskoga jezika.

nepromjenjive vrste riječi ; diskurs ; koherencija ; kohezija

nije evidentirano