hrvatski

Engleski književni kanon u povijestima hrvatske književnosti

U radu se analiziraju različiti načini na koje su autori i djela iz književnosti engleskoga govornog područja zapadnoga kruga prikazani u povijestima hrvatske književnosti. Oni se usustavljuju s obzirom na kronološki slijed njihove recepcije, kao i stupanj zastupljenosti, po kojemu vodeće mjesto zauzimaju dvojica klasika – W. Shakespeare i G. G. Byron, koje slijede W. Scott, L. Sterne, E. A. Poe, O. Wilde, J. Joyce, T. S. Eliot, E. Hemingway, W. Faulkner i dr. Osim slučajeva u kojima se anglofoni primjeri navode samo kao reprezentativni za određenu književnu pojavu u okvirima njihove nacionalne, europske i/li svjetske književnosti, izdvajaju se i njihove poveznice s hrvatskim autorima i djelima, koje obuhvaćaju raspon od srodnosti bez dodira (tj. analogija), preko prijevodâ i književnokritičkih napisa, do izravnoga utjecaja, odnosno intertekstualnih veza. Analiza pokazuje da je popis autora i djela iz engleskoga govornog područja u povijestima hrvatske književnosti ponajprije oblikovan s hrvatskoga gledišta, ali i da uzima u obzir i njihovu ulogu i značenje u matičnoj, a poglavito i u europskoj i/li svjetskoj književnoj kulturi.

povijest književnosti, kanon, književnosti engleskoga govornog područja, hrvatska književnost, recepcija

nije evidentirano