hrvatski

Opterećenje u sportskim igrama: koliko je dovoljno? U potrazi za odgovorom

Mjerenje opterećenja se tipično ogleda u radnjama (vježbama) koje sportaš izvede na treningu ili natjecanju (npr. pretrčana udaljenost, broj sprintova, izraženi kao vanjsko opterećenje) i posljedičnim fiziološkim odgovorima organizma (npr. frekvencija srca, percepcija truda, koje se izražava kao unutarnje opterećenje) (Impellizzeri i sur., 2005). Međutim, opterećenje ne podrazumijeva samo broj i intenzitet vježbi. Stresori ne vezani za sport, kao što su putovanje, stres natjecanja, nedovoljno sna, loša prehrana, izostanak protokola oporavka itd., imaju vidljiv utjecaj na umor, a time i na izvedbu (Nedelec i sur., 2015). Posljednjih godina sve više pažnje se poklanja promatranju i upravljanju trenažnim opterećenjem (Schwellnus i sur., 2016). Promatranje i upravljanje opterećenjem u pojedinačnom treningu tijekom sezone treniranja i natjecanja je važno zbog: poboljšanja trenažne i natjecateljske izvedbe, upravljanja trenažnim opterećenjima (TL - training load), prevencije ozljeda i povratne informacije trenerima (Akenhead i sur., 2015). Prvo, trenerski tim treba znati postižu li sportaši predložene trenažne ciljeve kako bi osigurali fiziološke adaptacije i optimizirali izvedbu. Također, praćenje opterećenja postoji zbog potrebe za uočavanjem veze između primijenjenih opterećenja i sportske izvedbe (Schwellnus i sur., 2016). Drugo, znanstveno praćenje opterećenja sportaša je ključno za uspješno upravljanje opterećenjem, stoga su količina, kvaliteta i redoslijed sadržaja rada, kao i kombinacija s periodima odmora (Impellizzeri i sur., 2015) dijelovi zagonetke koju treneri moraju imati na umu pri radu sa sportašima. Za kraj, sprječavanje ozljeda u sportu je ključno. Sportaši koju sudjeluju elitnim natjecanjima su izloženi visokim trenažnim opterećenjima i sve opterećeniji raznim natjecanjima, a loše upravljanje tj. doziranje opterećenja je jedan od značajnijih faktora koji dovode do ozljeda (Gabbett, 2016). Omjer akutnog i kroničnog opterećenja koji je uobičajen u sportskim uvjetima kako bi se procijenile faze rizika od ozljede obično iznosi 7:28 dana (Schwellnus i sur., 2016). Ipak, alternative ovoj procjeni bi trebale biti posebno opisane (Carey i sur., 2016). Kod praćenja opterećenja mora se uzeti u obzir slijedeće: a)prikupiti, obraditi i koristiti optimalnu količinu podataka ; b) uspostaviti vremenski dobro isplaniran sustav prikupljanja i obrade podataka kojim se dolazi do značajnih rezultata za praksu ; c) podaci se moraju sustavno i dugoročno pratiti ; d) informacija se mora pretvoriti u znanje važno za ekipu i pojedince, kako bi se donijele programske odluke koje će poboljšati izvedbu i smanjiti rizik od ozljede.

opterećenje ; sport ; ozljede

nije evidentirano