hrvatski

Agitatori i revolucionari - radnički pokret Slavonije u kontekstu ugarsko-hrvatskih odnosa nakon 1868. godine

Nakon nagodbene 1868., uz dugotrajnu industrijalizaciju, urbanizaciju i primjetan demografski rast uslijedilo je nešto intenzivnije širenje kapitalističke ekonomike na području Slavonije. Sve navedeno utjecalo je na izmjenu društvenih odnosa te socijalne strukture gradskih sredina, poput Osijeka, gdje je obitavao sve veći broj tvorničkih radnika. Radeći za niske dnevnice u vrlo teškim uvjetima, radništvo se fokusiralo na organizirane istupe, prije svega u vidu sve češćih štrajkova, s ciljem poboljšavanja vlastitog položaja. Uz izloženost snažnom utjecaju austrijskih socijalističkih krugova, slavonski su radnici ostvarili veze i s mađarskim aktivistima. U tom pogledu, navedena je suradnja kroz nadolazeća desetljeća manifestirana na različite načine - od održavanja veza između Osječana i budimpeštanskih članova I. Internacionale 1870-ih, osnivanja podružnica društava za uzajamnu pomoć, komunikacije Brođana i mađarskih revolucionara, širenja propagandnog tiska te revolucionarnog terorizma u vidu anarhističke „propagande djelom“, do suradnje komunista tijekom turbulentnih zbivanja 1918. i 1919. godine. Ovo kratko izlaganje svojevrsni je kao uvid u niz zbivanja koja su, suprotno dominantnim trendovima u domeni visoke politike na prijelazu stoljeća, nastala kao rezultat relativno dinamične kolaboracije tada politički marginalnih pojedinaca i kolektiva okrenutih prema subverzivnom socijalističkom djelovanju.

radnički pokret, socijalizam, Austro-Ugarska, 19. stoljeće

nije evidentirano