hrvatski

Teologija o vjeri i razumu Ivana Pavla II. prema enciklici Fides et ratio

Autor u ovom članku izlaže teologiju svetog pape Ivana Pavla II. o vjeri i razumu, jer je sv. Ivan Pavao II. kao odgovorni pastir opće Crkve i na području odnosa razuma i vjere htio skrenuti pozornost na niz problema koji se održavaju u mentalitetu suvremenoga čovjeka i u praksi Crkve. Na poseban način je to napravio enciklikom Fides et ratio iz 1999. godine. Izlaganje je artikulirano u dva dijela. Autor najprije opisuje, prema Papinoj viziji, probleme suvremenoga svijeta s kojima se današnje kršćanstvo susreće na ovom polju. Pri tome s jedne strane opisuje sustave koji tako utječu na čovjeka da mu slabe razum (agnosticizma, relativizma, skepticizma, bezrazlikovnog pluralizma, fideizam i radikalni tradicionalizam), a s druge one koji odbacuju vjeru (racionalizam, idealizam, ateistički humanizam i pozitivizam). Potom, kao vrhunac prvoga dijela, autor ističe da svi ovi sustavi nužno završavaju u nihilizam, pokazujući pri tom da prema Ivanu Pavalu II. svaki od ovih sustava misli u suvremenom svijetu ili mentaliteta suvremenog čovjeka uvjetuje autentičan doživljaj i važnost razuma, te ga kao takvoga, dovodeći u pitanje njegovu spoznajnu moć, degradira. S druge pak strane, jer je, prema uvjerenju kršćana, razum upućen na vjeru, a jer vjera pretpostavlja razum, svako slabljenje ili dovođenje u pitanja razuma kao sposobnog za ispravno filozofsko-metafizičko promišljanje, utječe i na poimanje vjere i vjerski život kršćana. No kao što Ivan Pavao II. ukazuje na pogubnost razuma koji ne dolazi do vjere, tako isto jasno tvrdi da bi bila tragedija da se vjera odvoji od razuma, te da krene putem samodostanosti. A svaki loš pokušaj povezivanja razuma i vjere nije samo pitanje prijepora oko različitih teorija, nego ima svoje loše egzistencijalne posljedice u ćudorednom životu pojedinca i društva. U drugom dijelu članka autor propituje i rekonstruira svojevrstan odgovor koji bi Ivan Pavao II. dao na sve spomenute izazove. Takav odgovor sastojao bi se u kršćanskom radikalizmu i realizmu, te naglasku na povijesnu dimenziju istine i personalizam. Kao konačni odgovor i rješenje Ivan Pavao II. ukazuje na objavu Božju koja doseže svoj najveći izričaj u osobi Isusa Krista koji objavljuje svu istinu o čovjeku svojim predanjem na križu. Objava u Isusu Kristu postaje izazov razumu da se otvori do kraja otajstvu koje može tek nazirati svojim sposobnostima i snagama. Autor pokazuje da je prema Ivanu Pavlu II. istinsko rješenje put susreta između razuma i vjere, filozofije i teologija, čemu je spona objavljeni nauk i osoba Isusa Krista koji premošćuje raskorak, rascjep i jaz i koji se stvorio u suvremenom svijetu.

Teologija, vjera, razum, Ivan Pavao II., Fides et ratio

nije evidentirano