hrvatski

Roland Barthes kao slušatelj

U spisima o glazbi Rolanda Barthesa moguće je primijetiti dva „tona“ kojima se govori o slušanju. Prvi je onaj koji slušanje opisuje kao pasivno i receptivno i smješta ga u građansku kulturu, što je, za Barthesa, negativan kontekst. Drugi je onaj kojim Barthes govori o vlastitu slušanju. S obzirom na to da uz vlastito slušanje Barthes spominje tijelo, kao i to da ističe svoju praksu sviranja klavira, lako se stječe dojam da je Barthes prije svega svirač- amater, a ne slušatelj. Ovaj se rad bavi ispitivanjem mogućnosti da se Barthesa shvati kao onoga tko sluša, a ne samo kao onoga tko svira.

Roland Barthes, slušanje, sviranje, semiotika

nije evidentirano