hrvatski

Analiza zavisnosloženih rečenica u pismenim ispitima njemačkog jezika kroz prizmu Teorije o sposobnosti jezične obrade

U prošlosti su se istraživanja međujezika učenika drugog jezika temeljila na analizi pogrešaka, a bavila su se pitanjem u kojoj je mjeri usvajanje drugog jezika rezultat prijenosa iz prvog jezika te koliko je ono rezultat stvaranja hipoteza o ciljnom jeziku. S obzirom da se analizom pogrešaka ne može dobiti potpuna slika usvajanja jezika, prepoznata je potreba za proučavanjem učenikova jezika u cjelini, a kako bi objasnili međujezik koji učenici stvaraju u različitim fazama razvoja. Došlo se do zaključka da se jezik razvija na pravilan, predvidiv način. S time u skladu, prema Teoriji o sposobnosti jezične obrade, usvajanje se drugog jezika odvija prema pravilima, a razvoj se učenikova jezika prati kroz razvojne faze pri čemu je element svakog nižeg stupnja preduvjet za funkcioniranje višeg stupnja. U njemačkom je jeziku prepoznato šest razvojnih faza u usvajanju jezika, a ovaj se rad fokusira na posljednju razvojnu fazu prema kojoj glagol koji se konjugira zauzima posljednje mjesto u zavisnoj rečenici. Analiza se zavisnosloženih rečenica temelji na pismenim ispitima studenata 1. godine diplomskoga studija gdje se njemački jezik podučava kao jezik struke. Posljednja razvojna faza smatrat će se usvojenom ukoliko je točno korištena u više od 90 % slučajeva. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi jesu li studenti, prema Teoriji o sposobnosti jezične obrade, nakon 12 i više godina učenja njemačkog jezika, usvojili posljednju fazu u njemačkom jeziku, te ukazati na činjenicu da se uvid u usvajanje jezika može steći i proučavanjem razvojnih faza, čime se pomiče fokus s promatranja i brojenja pogrešaka, s obzirom da njihovom analizom ne možemo dobiti potpunu sliku usvajanja jezika.

analiza pojavljivanja ; međujezik ; njemački jezik kao jezik struke ; razvojne faze ; teorija o sposobnosti jezične obrade

nije evidentirano