hrvatski

PANDAS

PANDAS (Pediatric autoimmune neuropsychiatric disorder associated with group A streptococci) obuhvaća djecu s akutno nastalim opsesivno kompulzivnim (OKP) simptomima i/ili tikovima, u povezanosti s infekcijom beta hemolitičkim streptokokom grupe A (BHS-A). Karakteriziraju ga: OKP i / ili tikovi, nastup između treće godine i puberteta, nagli početak i epizodna pojava simptoma, vremenski odnos između infekcije BHS-A i pojave i / ili pogoršanja, uz neurološke poremećaje, poput motoričke hiperaktivnosti, koreiformnih pokreta ili tikovi tijekom egzacerbacija. Mogu postojati i teškoće s učenjem, pisanjem, poremećaj sna i pamćenja, emocionalna labilnost. Na PANDAS valja posumnjati u slučaju akutno nastalih tikova i/ili OKP, uz nedavnu infekciju BHS-A, koji se poboljšaju na antibiotsku terapiju, te potvrditi dijagnozu kulturom brisa ždrijela ili titrom antistreptokoknih protutijela. Tada se uvode antibiotici, uz terapiju neuropsihijatrijskih simptoma. Rjetko, u slučaju vrlo jakih simptoma otpornih na standardno liječenje, u liječenje se uvodi terapija kortikosteroidima, imunoglobulinima ili plazmaferezom. Naš pacijent prvi je puta pregledan u dobi od 10 godina. Riječ je o dječaku prosječnih intelektualnih sposobnosti, urednog razvoja, izuzev polaženja logoterapije zbog kašnjenja u razvoju govora. Bio je često respiratorno bolestan, uz visoke febrilitete. U dobi od 9 godina roditelji su zamijetili tikove, u obliku podizanja hlača, držanja za spolovilo, diranja aksilarnog područja. S početkom nove školske godine, počeli su i tikovi u vidu šmrkanja, trešnje glave, uz mnoge motoričke i vokalnei tikove. Po psihijatru vodio se pod dijagnozom kombiniranih glasovnih i višestrukih motoričkih tikova. Postavljena je sumnja na Gilles de la Tourette sindrom. U iduća 3 mjeseca pogoršao mu se rukopis, kratkoročno pamćenje, smetalo mu je svjetlo, što je pobudilo sumnju na PANDAS. Mjeren AST titar bio je 280 i 248 (normala do 200), a bris ždrijela bio je u dva navrata pozitivan na BHS „A”. Provedena je antibiotska terapija, nakon koje je dječak bio mirniji, uz manje tikova. Zbog sumnje na PANDAS, predložena je terapija Extencillinom 1, 200.000 IJ im svaka 3 tjedna do daljnjeg. U narednom periodu nije bilo više vokalnih tikova, motorički su bili rjeđi, uz javljanje novih, ali ih je manje i bili su povezani sa stresom. No, kako je i dalje imao problema s pamćenjem i disleksijom, zbog učestalih tikova problem s koncentracijom, bio je nužan individualizirani pristup nastavi. Rukopis je dalje postao gotovo nečitljiv, slova nerazumljiva, pamćenje puno lošije, te se počelo se razmišljati o terapiji intravenskim imunoglobulinima, koji nisu registrirani u RH kao terapija za navedenu dijagnozu. O ishodu našeg dječaka i učinku terapije pokazat će vrijeme.

PANDAS

nije evidentirano