hrvatski

Streptokokni faringitis: dijagnostički i terapijski aspekti

Dijagnostičke i terapijske aspekte streptokoknog faringitisa/tonzilitisa ispitivali smo u grupi od 83 djece. U dijagnostici smo se koristili metodom zasijavanja na klasičnu podlogu, brzim testom za dokaz antigena i antistreptolizinskim O titrom. Pokazalo se da je antistreptolizinski O titar realan pokazatelj u razlikovanju akutne streptokokne infekcije gornjeg dišnog sustava u odnosu na kronično kliconoštvo. U 72 djece ispitivali smo učinak penicilinske terapije na učestalost recidiva tijekom šestomjesečnog razdoblja. Nije bilo statistički značajne razlike u bolesnika koji su terapiju dobili u prvih 48 sati ili nakon toga razdoblja. Ispitivanje terapijskog neuspjeha u 67 bolesnika, od 707 djece oboljele od BHS-A faringitisa/tonzilitisa, pokazalo je učestalost od 9, 47%. Najvažniji razlog terapijskog neuspjeha bila je nazočnost beta laktamaza producirajućih bakterija u ždrijelu oboljelih (48 bolesnika). Najčešće izolirani beta laktamaza producirajući soj u našem ispitivanju bio je Staphylococcus aureus (56, 25%). Niti jedan od 67 izoliranih sojeva BHS-A nije pokazao rezistenciju na ispitivane antibiotike. Ispitivanje sezonske učestalosti BHS-A izolata i beta laktamaza producirajućih bakterija, pokazalo je da učestalost izoliranih beta laktamaza sojeva tijekom godine, odgovara učestalosti BHS-A izolata. Tijekom ljetnih mjeseci dolazi do statistički značajnog pada učestalosti BHS-A izolata u odnosu na ostala sezonska razdoblja.

streptokokni faringitis ; dijagnostika ; terapija

nije evidentirano