hrvatski

Karakterizacija hidrazona i njihovih kompleksnih spojeva sa željezom(iii) spektrometrijom masa

Spektrometrijom masa analizirani su aroilhidrazoni 1–12, te kompleksi spojeva 6 i 7 sa željezom(III). Osnovni signal u MS spektru hidrazona pripisan je protoniranoj molekuli ([M+H]+). Osim iona karakterističnih za dio koji potječe od hidrazida nikotinske kiseline, u spektrima masa hidrazona 2– 12 uočeni su i signali iona koji nastaju gubitkom 122 Da (– C5H4NCONH2) pri čemu naboj ostaoje na dijelu molekule koji potječe od aldehida ili ketona. Na temelju različitih intenziteta signala u MS/MS spektrima hidrazona razlikovani su pojedini strukturni izomere. Spoj 6 u plinskoj fazi stabilniji je u keto obliku (–NHCH=C–C=O), dok je ravnoteža spoja 7 pomaknuta prema enolnom obliku (–N=CH–C–C–OH). Strukturni izomeri određeni su na temelju fragmentacije fragmentnog iona m/z 150. Primjenom tandemne spektrometrije masa i uslijed "ortho efekta" također je bilo moguće razlikovati strukturne izomere 3–5 (spojeve s hidroksilnim skupinama smještenim u orto, meta i para položaju na fenilnom prstenu) te izomere 8 i 9 (spojeve s atomima klora u orto i para položaju u odnosu na hidroksilnu skupinu). Tijekom fragmentacije spoja 11 s nitro skupinom na fenilnom prstenu uočeno je homolitičko pucanje veza i nastajanje kationskog radikala. U spektrima masa kompleksa spojeva 6 i 7 sa željezom(III) uočeni su signali jednostruko nabijenih iona [Fe(L)]+ visokih intenziteta u kojem je ligand dvostruko deprotoniran, kao i signali dvostruko nabijenih iona [Fe(HL)]2+ niskih intenziteta. Ma temelju MS/MS spektara navedenih iona predložene su odgovarajuće sheme fragmentiranja.

spektrometrija masa ; hidrazoni, željezo(III) ; kompleksi

nije evidentirano