hrvatski

Može li se osvojiti ženu u romanu Omerpaša Latas Ive Andrića?

Žena je provodni motiv i simbol Andrićevih narativa, koje možemo čitati kao muški diskurs u androcentričnoj kulturi. Preuzimanjem i primjenom interpretacijskoga alata iz psihoanalitičke i feminističke književne teorije i kritike te filozofske teorije Gastona Bachelarda, analizirani su u Andrićevu romanu OMERPAŠA LATAS likovi i predodžbe žena te konstrukcije ženskosti u kontekstu patrijarhalne ideologije muške kulture u kojoj se muška moć i dominacija očituju u naslovu i statusu glavnoga lika Omerpaše Latasa dok žene imaju status sporednih likova koji originalnošću podrivaju stereotipe kao sudbinski obilježeni, različiti, snažni i tragični likovi, a opet kolikogod su kronotopski određeni, toliko su i univerzalni. U atmosferi straha, patnje i nasilja pojava žene iz muškoga rakursa u Andrićevu narativu izaziva krizu razuma, moći i muškosti te aktualizira problematiku subordinacije i dominacije, uključivanja i isključivanja. U osvajanju žene agresijom, prisilom, pokoravanjem, kaznom, umjetnošću, imaginacijom, fantaziranjem dosežu se ambivalentna iskustva od tjelesnosti i osjetilnosti do eteričnoga priviđenja i ideala, a puna melankolije, kobnosti i tragičnosti. U književnim reprezentacijama žene u Andrićevu romanu OMERPAŠA LATAS razvija se problematika tjelesne ljepote, neodoljive privlačnosti, ali i nespoznatljivosti te tajanstvenosti koja joj pridaje odlike spiritualnosti.

žena, patrijarhat, feminizam, psihoanaliza, književna slika

nije evidentirano