hrvatski

Nikola Zrinski u pjesničkom pamćenju hrvatskoga puka

Polazište je ove studije nacrt korpusa hrvatskoga usmenoknjiževnoga i pučkoga pjesništva s likom Nikole Zrinskoga u komparativnom suodnosu sa srpskim, bošnjačkim i slovačkim folklornim pjesništvom, iz čega je vidljivo da je Nikola Zrinski imao povlašteni položaj u pjesničkom pamćenju hrvatskoga puka. Prisutan je na cijelom hrvatskom etničkom prostoru u svim trima narječjima, u epskim, lirskim i baladnim žanrovima, pa i u najužem krugu bugaršćica, opjevan u najstarijim i estetski visoko rangiranim usmenoknjiževnim i pučkim tekstovima, u različitim ulogama od sigetskoga junaka do varljiva ljubavnika. Prema pisanim tragovima i dostupnom korpusu, koji je samo sačuvani ostatak mnoštva živih pjesničkih izvedbi, Zrinski se od prvih zapisa s kraja 16. stoljeća do mnoštva pjesničkih tekstova/inačica u 19. stoljeću probio u preporodni politički imaginarij kao jedna od nosećih identitetskih i nacionalno integracijskih figura. Jedinstvenost je Nikole Zrinskoga, ključne figure najstarije i najdugotrajnije hrvatske „velike priče“ o predziđu (Antemurale Christianitatis), u tomu što je jedan od rijetkih junaka čija se kanonizacija odvijala i u prostoru „visoke“ kulture (u učenim pisanim Zrinijadama) i u prostoru narodne ili pučke kulture. Nikola Zrinski tako potvrđuje da je za uspješnu provedbu nacionalno-integracijskih procesa potreban i smjer odozdo te aktivacija „mitsko- simboličkoga“ kompleksa (A. D. Smith), uz pomoć kojega se simbolički resursi iz predmodernih etnija procesualno prelijevaju kod formiranja modernih nacija.

Nikola IV. Zrinski ; Siget ; folklorno pjesništvo ; etnosimbolizam ; kulturno pamćenje

nije evidentirano