hrvatski

Egerija: mediteranska hočasnica IV. stoljeća

Godine 1884. u talijanskom gradu Arezzu pravnik Gian Francesco Gamurrini pronalazi kodeks na pergamentu iz XI. stoljeća. Tekstu, koji je potjecao iz opatije Montecassina, nedostaju početni i završni dijelovi. Gamurrini objavljuje ovo djelo već 1887. godine, pogrešno identificirajući spisateljicu teksta kao Silviju iz Akvitanije. Tek 1903. godine benediktinac o. Mario Ferotín otkriva u hodočasnici Etheriji (Egeriji) pravu autoricu testa. Ova izuzetno interesantna žena kreće 381. iz rodne Galicije i putuje pune tri godine hodočasteći na sveta mjesta iz Biblije, dakle preko cijelog Mediterana. Brodom do Carigrada, zatim pješke ili jašući, sama ili u društvu drugih putnika, pa čak pod oružanom pratnjom rimskih vojnika. O svemu što vidi piše svojevrsni dnevnik „sestrama“ opisujući ne samo mjesta, nego i osobne susrete s pustinjacima – svetim ljudima. Iz teksta je vidljiva njezina posebna pažnja prema judeo-kršćanskoj tradiciji: u pronalasku starina vezanih za biblijske događaje, u obilasku mjesta obilježenih Božjom prisutnošću, u opisivanju običaja, liturgije i kršćanskih vjerskih svetkovina. Radi se dakle o jednom intimnom dnevniku koji zrcali ne samo ushite njezine prekrasne ženske duše, nego i zemljopisne i kulturne prilike naroda koji obitavaju tadašnji jugoistočni Mediteran.

Egerija, hodočašće, Mediteran, Kršćanstvo

nije evidentirano