hrvatski

Estetika ružnoga

Knjiga tematizira ružno kao estetičku kategoriju i to na način obrata u odnosu na metafizičku ideju ljepote izraženu skladom, simetrijom i proporcijom koje su postavljene samom idejom kao formom. Autorova je teza kako estetika, koja jest nauk o lijepome, nastaje kao svijest o ružnome, kao misaona, kao misaona, a ne samo osjetilna kategorija kojom filozofija emancipira svijest od zadanosti metafizičkim idealima sklada, simetrije i proporcije. Teza je stoga istaknuta na način da ružno nije više negacija lijepoga nego ima zasebnu bitkovnu odrednicu. U knjizi je tako teza razrađena kroz zasebne pojmove koji bilježe ideju ružnoga poput grotesknoga, disonantnoga, lažnoga, neidentičnoga, neformnoga, zlog, ludoga, bučnoga, dekonstruiranoga, nesuglasnoga i suvišnoga iskazanih u pozicijama Diderota, Schopenhauera, Nietzschea, Adorna, Bataillea, Foucaulta, Attalija, Deridaa, Rancièrea i Nouvela. Autor pokazuje kako se o lijepome nema što misliti jer ono ima privlačnu snagu neovisnu o mišljenju, odnosno ono se bespojmovno i bezinteresno sviđa, dok ružno tjera um na napor mišljenja kako u filozofiji tako i u umjetnosti. Tako estetika ružnoga bilježi jedan emancipacijski smisao u odnosu na dominaciju i imperativ lijepoga kroz kategorije sklada, simetrije i proporcije kojima je opterećen i time neslobodan suvremeni čovjek.

estetika ; ružno ; lijepo ; forma ; sklad ; simetrija ; proporcija ; deformacija

nije evidentirano