hrvatski

NEGACIJA KAO KONSTITUTIVNO NAČELO ADVERZATIVNIH KOORDINIRANIH KONSTRUKCIJA

Usprkos činjenici da konjunktori u strukturnom smislu ne predstavljaju klauzalne sastavnice, njihovi odnosi prema klauzalnoj strukturi ipak često pokazuju obilježja sustavne predodređenosti. Tako je, kada su u pitanju adverzativne koordinirane konstrukcije, u nekim slučajevima načelno moguće klauzama zamijeniti mjesta bez većih značenjskih pomaka (npr. Ivan pjeva, a Marko svira > Marko svira, a Ivan pjeva), što je jasan znak njihove strukturne nepovezanosti s konjunktorima. No nasuprot tomu, u velikom je broju adverzativnih konstrukcija položaj klauza u odnosu na veznike fiksiran, sustavan i načelno predvidiv, odnosno nearbitraran (npr. Ivan ne pjeva, nego/već svira > *Ivan svira, nego/već ne pjeva ; Marko je jutros zaspao, ali je stigao na vlak / no stigao je na vlak > *Marko je stigao na vlak, ali je jutros zaspao / no jutros je zaspao itd.). Slijedom navedenoga, opravdano je zapitati se na čemu se temelji uočena sustavnost uspostave odnosa među klauzama i adverzativnim konjunktorima koji im u strukturnom smislu ne pripadaju. Ovim se radom činjenice navedenoga tipa pokušavaju prikazati kao jasan odraz sustavnosti koja vlada u odnosu između adverzativnih konstrukcija i kategorije negacije. Pokazuje se naime kako je i samo uvrštavanje različitih adverzativnih konjunktora u slučajevima eksplicitnoga izražavanja negacije vrlo izravno uvjetovano položajem negacijske klauze u koordiniranoj strukturi (usp. Ivan ne govori engleski, nego/već njemački jezik / Ivan govori njemački, a ne engleski jezik). No za ovaj rad još su zanimljiviji odnosi između konjunktora i klauza unutar adverzativnih konstrukcija u kojima se odnos prema negaciji ne ostvaruje na eksplicitan način. Stoga je njegov cilj testirati hipotezu prema kojoj je formalni odnos konjunktora i klauza i u tim slučajevima uvjetovan kategorijom negacije, odnosno, preciznije, njezinom implikacijom i eliptičnom kondenzacijom kao bitnim funkcionalnim obilježjima pojedinih adverzativnih konjunktora, što postaje očito kada se adverzativnim konstrukcijama bez eksplicitne negacije suprotstave primjeri s razriješenim elipsama (usp. Ivan pjeva, a Marko [ne pjeva, nego/već] svira ; Marko je jutros zaspao, ali/no [nije zakasnio, nego] je stigao / stigao je na vlak ; Ivan je dobar učenik, ali/no [Marko nije, nego] se pitam / pitam se što ćemo s Markom itd). Slijedom navedenoga, u radu se uspostavlja načelna podjela na postnegacijske i prednegacijske adverzativne konjunktore, a potom se kroz iscrpnu analizu korpusnih podataka ispituju teorijska utemeljenost i korisnost prihvaćanja navedene opreke, kao i mogućnosti njezine daljnje razrade te njezina eventualna deskriptivna ograničenja.

konjunktori, koordinacija, adverzativne konstrukcije, negacija, redoslijed klauza

nije evidentirano