hrvatski

Analiza genetske strukture inbred linija Poljoprivrednog instituta Osijek

Različite heterotične grupe prisutne u danjašnjoj germplazmi kukuruza potječu od nekolicine američkih oplemenjivačkih programa s početka 20. stoljeća i manjeg broja kasnijih introdukcija autohtone germplazme. Informacije o genetskoj strukturi oplemenjivačkog materijala omogućuju smanjenje opsega selekcijskih pokusa uz zadržavanje efikasnosti detekcije najboljih potomstava. Cilj ovog istraživanja bio je analizirati genetsku strukturu inbred linija kukuruza razvijenih na Poljoprivrednom institutu Osijek u proteklih 10 godina u kontekstu pripadnosti pojedinim heterotičnim skupinama. Inbred linije genotipizirane su Illumina MaizeSNP50 čipom s 56000 polimorfnih SNP markera. Genotipizirane su ukupno 343 linije, uključujući tipične predstavnike svake heterotične skupine. Filtriranjem neostvarenih markera i markera koji nisu pridruženi ni jednom kromosomu dobiveno je 47000 markera koji su korišteni za analize. Analiza genetske strukture provedena je u programu STRUCTURE 2.3.4. iz 2012. godine s 5000 ciklusa zagrijavanja i 10000 replikacija. Pretpostavljeno je 10 izvornih populacija (K=7). Ostvareni rezultati obrađeni su u CLUMPAK (Clustering Markov Package Across K) sučelju s ciljem utvrđivanja omjera izglednosti za optimalni broj K. Procijenjeni K bio je 7 i svi rezultati bili su u skladu s evidencijom oplemenjivača. Između roditeljskih linija komercijalno najznačajnijih hibrida postojala je očigledna razlika u genetskoj strukturi. Kako bi se procijenila kvantitativna veza između genetske strukture i agronomskih svojstava hibrida, regresijska analiza treba biti provedena.

inbred linije, kukuruz, genetska struktura, SNP

nije evidentirano