hrvatski

Jezik kao ideologija

Unatoč mnogobrojnim denotiranjima koncepta ideologija, većina se ipak slaže da predstavlja skup vjerovanja i ideja o svijetu koji je sam po sebi razumljiv. Ideologija je vremenom dobila i pejorativan predznak jer upućuje na mistifikaciju, na lažnu i iskrivljenu sliku stvarnosti koja služi interesima vladajućih struktura. Jezik je neizbježno vezan za kontekst (pa i onaj sociopolitički), koji je pak impregniran ideologijom društvenih sustava. Jezik kao socijalna činjenica funkcionira u toj dimenziji i posve očekivano (re)konstruira i reproducira ideologiju. U takvoj interakciji ideologija promovira jedan jezik na račun drugoga (ideologija jezika), ali istovremeno jezikom potvrđuje svoj status (ideologija jezikom). Budući da su sredstva komunikacije u nečijem ''vlasništvu'', njihovi će ''vlasnici'' odlučiti što će biti istina, a što laž i na koji će ih način enkodirati, uz pomoć kojih metafora i (polu)argumenata, što će pokazati analiza medijskog i/ili političkog diskursa. Jezik može postati i objekt i sredstvo ideologizacije, politizacije, čak i manipulacije uz pomoć nekih negativnih ideologija. Naime, u komunikaciji s drugima stvaramo i neke nove, hijerarhijske relacije. Jezik s najvišim statusom postaje ''jezik moći'', postaje roba koja ima svoju ''vrijednost'' na komunikacijskom tržištu, relevantnu za konstrukciju novog jezičnog identiteta s dominantnom ideologijom. Iako jezične ideologije (re)konstituira dominantna društvena grupa, one nisu monolitne, već su multiplicirane i promjenjive. Svaka ideologija ima značenje – dakle, ona je znak. Znači da jezik, kao sistem znakova koji nisu nepristran odraz svijeta nego su proizvod ideologija naše kulture, funkcionira kao ideologija, bila ona pozitivno ili negativno konotirana, ovisno o vrijednosnom sustavu koji svaka kultura postulira sama za sebe.

ideologija jezika, jezična ideologija, kontekst, medijski i politički diskurs

nije evidentirano