hrvatski

Moć znanja i razvoja: stvaranje umjetnih potreba i kriza morala

Kao polazna točka za ovaj rad jest činjenica kako globalizirajući svijet ulazi u novu, tehničku epohu u kojoj dolazi do mnogih naglih promjena. Očito je da čovjek nije dovoljno pripremljen kako bi na odgovarajući način odgovorio na sve te izazove koje ta i takva tehnička epoha sa sobom nosi. Radi se zapravo o čovjekovoj težnji za neprestanim tehno- znanstvenim razvojem, odnosno njegovoj intenciji za podređivanjem prirodnih bogatstava u svrhu vlastitih egoističnih interesa, te s pravom možemo govoriti o dehumaniziranom društvu. U prilog tomu jest čovjekov destruktivni odnos prema prirodi, gospodarstvu, ali i sebi samome. Svakodnevno svjedočimo kako je došlo do sve većeg narušavanja odnosa, a svi ti problemi zapravo su povezani s dubokom moralnom krizom suvremenog čovjeka. Upravo dubina čovjekove moralne krize se iščitava iz težine ekoloških prilika. Ivan Pavao II će reći da u svijetu postoji red koji treba poštivati, te da ljudska osoba obdarena mogućnošću slobodnoga izbora ima tešku odgovornost da očuva taj red, gledajući i na blagostanje budućih generacija. Svojim destruktivnim i egoističnim zahvatima u prirodna bogatstva čovjek je bitno promijenio svoju ulogu u odnosu prema prirodi, te ga se više ne percipira kao zaštitnika, čuvara prirode i njezinih bogatstava kojima se služi, čovjek je pogazio svoje temeljne principe te prešao iz uloge zaštitnika u glavnog izrabljivača. U mnogobrojnim religijama nalazimo kako nam je Bog Stvoritelj dao samo početak, a s tim početkom i zakone koji vode razvoj. Suvremeni čovjek ne smatra ništa loše ako dirne u te zakone i ubrza ili izmjeni taj razvoj, čovjek je tako pogazio zakone prirode i sebe proglasio stvoriteljem a sve u cilju zadovoljenja vlastitih umjetno stvorenih potreba. Kako bi zadržao ravnotežu u prirodi ne ugrožavajući tako i vlastiti opstanak, važna pitanja za čovjeka u budućnosti jesu što treba zadržati i na koji način to očuvati, o tim pitanjima će bitno ovisiti i njegov vlastiti opstanak, na čovjeku je samo da se odluči za put kojim će krenuti.

Ivan Pavao II ; gospodarstvo ; priroda ; moral ; odgovornost

nije evidentirano