hrvatski

UPORABA INFINITIVNIH REČENICA U ISTRORUMUNJSKOM ŽEJANSKOM DIJALEKTU I U MUNSKOM ČAKAVSKOM GOVORU

U članku se opisuje distribucija infinitivnih rečenica kao dopuna glagolima, u prvom redu punoznačnim, u dvama varijetetima: žejanskom dijalektu istrorumunjskoga jezika i u njemu prostorno najbližemu hrvatskom čakavskom govoru – munskomu govoru ikavsko-ekavskoga dijalekta. Cilj je analize terenskim istraživanjem prikupljenih podataka bio doprinijeti potpunijem poznavanju toga dijela sintakse obaju sustava i usporediti ih. Njihova sličnost i mogući međusobni jezični utjecaj uvjetovani su dvojezičnošću stanovnika Žejana, koji uz svoj žejanski od hrvatskih organskih idioma govore ponajviše upravo munski. Zaključuje se da je uporaba infinitivnih dopunskih rečenica i u žejanskom i u munskom moguća uz velik broj punoznačnih kontrolnih glagola, da se ta distribucija u dva varijeteta uglavnom preklapa te da je u žejanskom znatno različita od rumunjskoga jezika u kojem je uporaba infinitivnih rečenica uz punoznačne glagole jako ograničena i fakultativna.

istrorumunjski žejanski dijalekt, čakavski munski govor, dopunske infinitivne rečenice, balkanski jezični savez

nije evidentirano