hrvatski

Hrana duhovna Štefana Zagrepca s jezičnog vidika

Kapucinski propovjednik Štefan Zagrebec (1669. – 1742.) godinom rođenja i smrti na svojevrstan način uokviruje kajkavsku leksikografsku produkciju: Habdelićev Dictionar (1670.), Belostenčev Gazophylacium (1740.) i Jambrešićev Lexicon (1742.). Upravo u tom razdoblju stabilizirala se pravopisna i gramatička norma kajkavskoga književnoga jezika, iako do tada nisu objavljeni ni normativni ni opisni pravopisni i gramatički priručnici toga književnoga jezika. Ipak bilo je nekih rasprava i neslaganja među suvremenicima, što znači da su pisci promišljali i o tim pitanjima. Konačno, norma ili književnojezični uzus koji je nastao do 1742. godine razvio se tzv. spontanim normiranjem, tj. kroz jezičnu uporabu. U razdoblju od 1715. do 1734. Štefan Zagrebec objavio je svoje monumentalno djelo Pabulum spirituale ovium Christianarum, tj. kako sam prevodi Hrana duhovna ovchicz kerschanszkeh, u kojem u pet svezaka na više od 3.000 stranica donosi propovijedi za sve dane u godini i druga tumačenja i poduke korisne vjernicima Zagrebačke biskupije. Već u površnom pregledu jasno je da je Hrana duhovna napisana kajkavskim književnim jezikom i sjeverozapadnom grafijom, no i unutar kajkavskoga književnoga jezika postoje jezične i pravopisne razlike, uvjetovane već spomenutim spontanim normiranjem, koje među svim piscima nije uvijek išlo u potpuno istom smjeru. Ovim istraživanjem želimo usporediti jezične i pravopisne karakteristike Hrane duhovne u odnosu na druga kajkavska djela toga razdoblja kako bismo stvorili jasniju sliku o jeziku kojim su propovijedali franjevci kapucini u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 17. do 18. stoljeća.

Štefan Zagrebec ; propovijedi, 18. stoljeće

nije evidentirano