hrvatski

Kemijski spojevi kao indikatori nastanka Diabetes mellitusa u mačaka

Diabetes mellitus jedna je od najčešćih endokrinopatija kod mačaka. Nastaje zbog nedostatka inzulina. Razlikuju se dva tipa dijabetesa - ovisan o inzulinu (DMOI), izrazito rijedak kod mačaka i neovisan o inzulinu (DMNI). Kemijski markeri dijabetesa kemijski su spojevi iz krvi i urina. Konačna dijagnoza dijabetesa kod mačaka postavlja se na temelju kliničkih znakova bolesti i rezultata laboratorijskih testova krvi i urina. Kod mačaka je česta hiperglikemija izazvana stresom. U tom slučaju urin ne sadržava povećanu koncentraciju glukoze, što olakšava razlikovanje između dijabetesa i hiperglikemije izazvane stresom. Kod dijabetesa, osim povećanja količinie glukoze u krvnom serumu i mokraći, javljaju se osnovni klinički simptomi: poliurija, polidipsija, polifagija, gubitak tjelesne težine. Osnovni markeri diabetes mellitusa su: glukoza (krv, urin), ketoni (urin), HbA1c, fruktozamin. Dijagnoza se sigurno postavlja na temelju kliničkih simptoma i rezultata laboratorijskih pretraga krvi i urina. Liječenje je složenije nego kod pasa. Poznato je da su mačke s dijabetesom nepredvidive u odgovoru na egzogeni inzulina. Nijedna vrsta inzulina nije rutinski učinkovita u održavanju kontrole glikemije, čak ni kod primjene dvaput dnevno nije moguće predvidjeti koja će vrsta inzulina najbolje djelovati kod pojedinih mačaka. Prosječno je vrijeme preživljavanja pasa i mačaka tri godine od postavljene dijagnoze, no kod nekih je životinja preživljavanje dulje od sedam godina.

mačke, diabetes mellitus, glukoza, hiperglikemija

nije evidentirano